RUKE
Umorna od dana
na krevet se spustim.
Noge mi teške i umorne ruke.
S usana samo tvoje ime izustim.
Srce zadrhti,
a pitanjna se roje;
"Gdje si?
Što radiš?"
Dok samoča obavija tijelo moje.
I suza mi kane.
Od umora ili tuge?
I nedostaju mi ruke tvoje
da me grle
i za niježnosti druge.
Vidjet ću te opet.
Misao me tješi.
San mi sklapa oči.
Nema više suza.
Lice mi se opet smiješi.
Nedostaju mi ruke tvoje
20.11.2009. u 23:15 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar