Sjaj u zivotu mom, mracna predaja





Gasim, palim, gasim palim, svijetlo koje obasjava moj zivot. Da li da ga ugasim i vise nikada ne upalim....Ima li nade da se opet upali?Ne, ovaj put cu cekati da ga netko sam obasja, dosta je bilo sve u svoje ruke uzet. Cemu nadanja, cemu prvi koraci ka svemu, kada sam i dalje sama, ovaj put prepustam sve drugima.... Cekam u mraku sunce, da ispuni samocu, koja je hladna i duboka. Kako dani, mjeseci prolaze sve je gore i gore. Bojim se da ne izgubim sve ono dobro u meni. Pitanje je jeli uopce i toga i imam, da li me obuhvatilo zlo u mom srcu, borim se ali do kada? Sto ako pokleknem pred surovim prilikama sto mi zivot pruza? Dali cu iz divlje macke postat srna? Mala srnica koja ne zna gdje bi, sto bi sa sobom, a grabezljivci samo ju vrebaju...Kako dani prolaze misli me zarobljavaju, sve losije i losije a ne zelim to, kako se izvuci?! Srna nema snage za ustat, treba joj ljubav, paznja, ne! Ne zelim biti ona, samo bojim se. Bojim se da ne izgubim ono divlje u sebi, ono sto me oduvijek odsevljavalo, fasciniralo, da to je divlja macka koja rezi, ali ako i nju koja kada je sama, nemocni protivnici uhvate, nema ni ona sanse za prezivjet. Sto da radim, mrak je jos uvijek ovdje, svjetlo nitko ne pali, a ja, sada shvacam....nemam snage da ga sama upalim. Zelim da netko dode...cekam...sama...mrak....

01.02.2010. u 14:33   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

hačuj, ja sam skontal da obično ostave osigurače tam vu ormariću i ne plombiraju niš, tak da sam prešarafiš i sve pet, pa platiš po opomeni kad uzmogneš... :o

Autor: pike_TS   |   01.02.2010. u 15:15   |   opcije


Dodaj komentar