Bože moj gdje ja to živim?

Jako volim papati pekmez od šljiva i to Podravkin..jer...jedino mi on paše na moj razmaženi želudac!I.S obzirom da je dosta skup..odlučila sam da ove godine ispečem sama onaj fini,starinski pekmez od šljiva.I veli mi prijatelj"Daj ...idemo gore k meni na ranč...imam stare bistrice...niti ih ko gleda...niti šprica i zdravije nemreju biti"I odemo gore no..nisu zrele onak kak bi trebale biti..ali...ima jabuka ...krušaka,a bome bu i oraha koje moram stalno jesti...pa ...to bum došla krasti...vec sam mu rekla.
No...zakaj sve to pišem?Kada smo se spuštali u grad....išli smo cestom kojom sam 6 godina putovala na posao.Dakle...na posao ne idem 2,5 god.i ...ništa se nije promjenilo i nije ni to problem.Problem je u tome da su u tom djelu grada i veliki robni centri u koje odlazi veliki broj mojih sugrađana i shvatila sam ...da ja ne idem u taj dio grada sve ovo vrijeme i da se u stvari držim vrlo malog područja grada u kojem je moja trgovina u kojoj ima sve što mi treba i kafic u kojem svaki dan pijem kavu je isto tu u blizini.Shvatila sam da sam si život svela na takav minimum da je to prestrašno.Od onoliko kontakata na poslu ...od onog ludila svaki dan....od hrpe informacija u jedinici vremena...ja sam se svela na ....skoro ništa.Znam da cete reći da to nije dobro...i znam da nije ali...želim reći svima koji se prepoznaju u mojoj priči,a nisu otišli u patologiju.....da se trznu na vrijeme...jer....vidim da i za mene ima nade čim sam to jučer primjetila...no...biti će jako teško .Otišlo je predaleko.
Uživajte u ovom danu!

Dobro jutro :)

kad se riješiš strke u životu, kad možeš mirno sjesti bez bespotrebnih informacija, kad si možeš organizirati dan, da ako hoćeš ne radiš ništa ili pečeš pekmez- onda život ne prestaje, nego počinje.
Moj san je svesti život na minimum, bez stresa posla i telefona.
Da bih mogla živjeti.

Da...tako sam mislila i ja da ce biti ali....uz tu svu zbrku i gungulu na poslu koja je trajala predugo...ja sam se razboljela ...što psihički ...što fizički i kada se trebalo početi baviti lijepim stvarima u životu koje pruža slobodno vrijeme.....dogodilo se da sam se morala početi baviti spašavanjem života.Stres je zaista najveci okidač za karcinom.....tko ne vjeruje....neka povjeruje na vrijeme i učini sve da tako ne bude.
Hvala na komentaru i želim da dođete do te faze u kojoj cete uživati!

Neuspjeh u upoznavanju partnera s kojim ces se voljeti, razumijeti i postivati...koji ce biti i ostati uz tebe, stvara ogroman stres.

Draga Cassija...na tome sam doktorirala...i ne zamaram se više sa tim stvarima.Dala sam si mira jer...veliki dio života sam potrošila kako bi MU uljepšala život...i dobila sam za uzvrat samo recenicu"To je sve jedna kamara gluposti".Ne bi ja to više.Znam si ja ugađati ako želim.Znam ja i sama trošiti svoj novac.Znam ja i sama pojesti skuhano i sve si ja znam i mogu sama.Ako netko uđe u moj život za koga cu osjetiti da mogu isto što i za sebe...Bog ga blagoslovio...ja cu mu to sve i dati.Do tuda.....neka svatko živi kako osjeća.