Bože moj gdje ja to živim?

Jutro je....6h je tek prošlo...netko se derači po ovoj zgradi po kojoj su danima hodali VIP-ovci i bušili ju na milion mjesta.Mislim...koji je sad vrag.Cujem sesedu kak vice"Šta se dogodilo"?I..onda malo hodanja i mir.Ja se spremam da odvezem u bolnicu majku na neku operaciju...jedem doručak ...pijem kavu i sve ide svojim putem.Izađem na hodnik...kod mog susjeda samca...otvorena vrata.Čeka on da čuje kada cu ja izaći da mi pokaže čudo neviđeno.I kaže on"Odi vidi kak mi opet od one gore curi sa stropa...kad idem s..t...moram nositi i kišobran.I sada ja...glupača....sa punim rukama hladne vode za mamu...hladnim mokrim ručnikom u termo torbi za slučaj da joj bude loše...moj ruksak na leđima....uđem u taj stan i on meni pokazuje kako to curi.
Ljudi moji...ja nisam vidjela kako to curi jer...nešto tako strašno....tamno...vlažno...smrdljivo...zagušljivo...ljigavo...gljivavo.
..ja
nikada u životu nisam vidjela osim u seriji"Odred za čistoću".No...mislila sam da su to namještaljke ....ljudi dobiju lovu i sramote se.No.....to je istina...tako neki ljudi žive.Nije on sirotinja...ima....ali...ja to ne kužim.Nisam posebno gadljiva jer...nekada su me od toga spasili izviđači...naučili su me da preživim i u strašnim uvjetima.No.....to kako čovjek može smrdeti ...ja mislim da ne može nitko.Meni se digel želudac i na pola puta do bolnice više nisam mogla ...desni žmigavac...i popila sam si Reglan koji uvjek imam sa sobom...malo se nadisala zraka koji je vec u jutro bio vruć i krenula dalje.I sada me boli glava i nisam dobro jer....predugo mi je bilo zlo.
Ljudi moji...ja ne znam što je to u ljudima koji tako žive i što bi trebalo učiniti da ih ima malo ili ih uopće nema.???
Prestrasno!