Bože moj gdje ja to živim?

Žene koje dugo vremena ostanu same, na kraju budu najsretnije.One na kraju budu najsretnije, jer su naučile osjećati se ugodno u svojoj samoći. One su sposobne provesti noć same u krevetu i još uvijek čvrsto spavati.
One su u stanju odlaziti u kupovinu bez da se osjećaju čudno, jer nemaju nekoga da s njim podijele to iskustvo. One prihvaćaju biti same.One su na kraju najsretnije, jer imaju vremena usredotočiti se na sebe, djelovati sebično, shvatiti što im je zaista važno. One ostanu u kontaktu sa svojim prijateljima umjesto da se udaljavaju.One slijede svoje snove umjesto da dopuste da nestanu. One su pobjednice. Posvećene i strastvene. I nitko ih ne može odvratiti od njihovih ciljeva.One na kraju budu najsretnije, jer su kultivirale svoju neovisnost. Imaju dovoljno novca za plaćanje stanarine i dovoljno znanja da se brinu za sebe. One se mogu nositi sa svime. One improviziraju. Inteligentne žene sa sredstvima pomoću kojih će ispuniti život za sebe.One na kraju budu najsretnije, jer shvaćaju da ljubav ne treba biti središte svemira. To nije jedina stvar koja je u njihovom umu, razlog za buđenje ujutro i za izlazak noću. Umjesto da progone muškarce, one slijede svoje nade i snove. U potrazi za budućnošću koju znaju da zaslužuju.Žene koje ostaju same na duže periode ne zabrinjava to što su tako dugo same, jer se naviknu na taj način živjeti. Ne zabrinjava ih to što možda nikada neće s nekim stupiti u brak.Njima je redu ideja da uvijek žive same. Pozdravljaju tišinu. One su dovoljno jake da ne samo da se nose s tim – već i uživaju u tome.A ako nađu nekoga, to će biti netko tko ih gura naprijed. Netko tko ih potiče na borbu, a ne netko tko im govori da se predaju i da dopuste njemu da bude glavni za sve. Bit će to netko tko će biti sretan što imaju vlastiti život, vlastite planove i što nikada neće žrtvovati te stvari za ljubav.Te žene nikada neće izgubiti osjećaj individualnosti. Nikada neće dopustiti da se njihove nade i snovi rastope kako bi se prilagodili osobi koju su susreli.One će biti s nekim tko ih čini još snažnijima nego što već jesu. Netko tko ih čini još sretnijima nego što već jesu – iako su prilično sretne za početak.

Ima ona pjesma od novih fosila,kako ono ide.

Dobre djevojke idu u raj baš sve
loše djevojke idu kud god požele.

E sad da bi postale sve nabrojano prvo se moraju navići na samoću.
Drugo kad se naviknu na sve to onda im je šok kad dobiju djete koje
plače i bude ih nekoliko puta po noći.Šok im je kakve sve obaveze
dobiju brinući se o djetetu.Zatim tu je biološki sat koji ne čeka da
one postanu takve i da se nađe taj neko.
Dobro možda nemaju majčinski instikt i nije im najveća sreća biti majka.
U tom slučaju zaista su srećne,kako si ti to napisala i neka uživaju u
životu kakav vole i kakav su izabrale,ja im želim sreću.

Tape dragi...ne radi se tu o dobrim ili lošim djevojkama.To ti tako život nanese i tako to krene.Ja sam jako dugo sama i to je moj život...točno takav ...no...ja imam i sina i četvero unučadi.Žive dosta dalje pa se ne vidimo često i zaista sam dosta sama.To je vec sada takav samački ritam koji ni ne znam kako bi mjenjala i dopustila da mi ga netko kvari.Može ga samo sebi i meni poboljšati...uvijek može biti bolje....uvijek!

One...fućkaju za muškima. :-)

Svaka čast svakoj ženi koja samoću prihvaća kao normalan način života, jer ipak znamo, da je udvoje uvijek sve ljepše.
Nitko ne osporava da slobodne žene umiju i mogu sve, ali ima trenutaka kad prija spustiti glavu na nečije rame i kad ti netko onako spontalno uhvati ruku. Ne govorimo o spoju loših nego spoju dobrih. Na sve se čovjek navikne i na glad i neimaštinu i siromaštvo pa tako i na samoću. No prirodno je da imamo neku srodnu dušu kojom dijelim i dobro i zlo.

Ne radi se o lošim i dobrim nego o tome što sve mogu
žene koje su navikle biti same,koje se ne brinu ni o kome
nego samo o sebi.One idu kud god požele,kako to pjesma
kaže.Žene koje se na vreme (ovo na vreme je pod znakom
upitnika) ne mogu kud god požele,ne mogu zbog obaveza
prema svojoj obitelji.
Sad za nekoga je veća sreća obitelj i djeca,a za nekog
da ide kud god poželi.I jedni i drugi su dobri i oboji su srećni.
Svako na svoj način,nisu jedni srećniji od drugih.O tome
ti ja pričam.

Ovo ne važi samo za žene,ista je stvar i sa muškarcima.
Ima i muškaraca koji su dugo sami,koji su naučili (navikli)
biti sami i sve sami raditi.
Ja sam navikao i na jedno i na drugo.Deset godina u srećnoj
vanbračnoj zajednici pa 18 sam sa sobom.Bio sam sretan sa
svojom pokojnom vanbračnom suprugom,sretan sam i sad
kad sam sam.
Međutim kada bih mogao birati izabrao bih ono ranije jer tada
sam ipak bio sretniji.Neko drugi bi vjerovatno izabrao ovo
drugo.Nismo svi isti i neko je srećniji udvoje,prilagođavajući se
onom drugom,a neko je srećniji u svojoj samoći.

To što si ti sada sama (vjerovatno već neko duže vreme)
je nešto drugo.Dugo si živjela u zajednici sa svojom
djecom,dugo u gužvi,prilagođavanju i buci.Sada ti prija za
promjenu tišina i briga samo o sebi.Prija ti sloboda koju sada
imaš i to je nešto sasvim normalno.Ne kažem da nije normalno
i ranije tako živjeti,sve je stvar što ko voli i u čemu je srećan.

Zanimljivo je to da oni koji su sami zavide onima
koji nisu sami,dok oni koji nisu sami zavide onima
koji su sami,a ni jedni ni drugi se nebi mjenjali
sa onima kojima zavide.

arapo :) Ja ću to iz onog nekog kutka promotriti...stoji to sve, samo ja ipak mislim da svako biće podjednako, koje iz tko zna kojih razloga niz godina samuje...postaju pomalo ono..svojeglavi, prepametni, perfekcionisti, tulavi (hahaha), al' to je istina :)) Ja bar priznam da sama sebe nekad idem na živce, a kako neću onda drugima. ;)
Brate, nemaš se s kim ni posvadit onako fest...:)

Ja sam svoje odradila, imam djecu, imam unuke, bila sam u dva braka, sve napravila što je trebalo.
Sada dođem doma i sama sam sa sobom, jer sam sama.
Nekad mi se to nije sviđalo, sad sam naučila kako uživati u tome.
Da netko naleti itekako bih se mogla zaljubiti, ali ako ne naleti - dobro je, jer ja znam i mogu sama i lijepo mi je. I to.

Svi ste u pravu i hvala vam na komentarima.I ja sam probala brak...probala sam vezu sa ne slobodnim muškarcem koja je trajala 25 godina/ludo do bola/probala sam kako je to voljeti do ludila i biti tome rob.Sve sam probala i odlučila biti sama.
Onaj komentar..mislim od Jusy.....volim to što sam sama ali...da se dogodi ljubav...ja bi je prihvatila ali...to zaista mora biti ljubav.
Sve vas ljubim i ...neka svatko živi kako osjeća!

Arapo, a kaj si ne bi našla nekog partnera bar da ti krumpir guli, suđe pere... i tak, kućne poslove općenito... možda bi se predomislila i rekla sama sebi, ajme kakve sam bedastoće o samoći po blogu pisala :))

Namjerno sam čekao da odeš spati pa da ti onda zabiberim malo po blogu ;)

Arapo... samoća ima i dobrih strana kako si i sama nabrojila i dobro je da si se u njoj snašla ...ali...
Samoća je i jedna vrsta bijega od svega što više ne želimo u našim životima. No dali je baš idealan izbor?
A što će biti jednog dana ako ti tišina dozlogrdi a breme godina na leđima?

A dobro, ako si to nastavis ponavljati kao mantru, mozda ce postati istina. Pozdrav od same zene. :)))

A...dobri moji ljudi.Ma naravno da to nisam ja napisala vec je copy-paste sa "Indigo novosti" koje dobivam svako jutro.Učinilo mi se kao dobra tema za javnu tribinu ...ovdje na webu.I ...nisam pogriješila.Drago mi je da ova zemlja nejde u prdemekinje i da ste još uvijek spremni..pa makar i na ovakav način...spašavati jednu zalutalu ovcu...mene.No...nisam zalutala...još sam ja uvijek tu ...među onima koji se nadaju jednoj ljubavi koja ce ovaj program pokrenuti i ....biti će ludilo!
Hvala vam...divni ste!!!

Dobro jutro :)

Jutro Tee :-)))

Zene koje su same nauce prihvatiti svoju samocu, ali ne kao blagoslov, vec kao izbor bez alternative. To bi trebao biti disclaimer ovog napisa, a naslov bi trebao biti “kad nemas nikoga, budi sam sebi netko” ili “kad te nema tko potapsati po ramenu i pohvaliti, utekni se svojoj rucici i pohvali se sama”.

Daa......u pravu si jer...na kraju krajeva...čovjek ipak sam mora donositi svoje odluke i onda najvažnije...iza njih stajati i nikada ne reći da mu je netko drugi kriv za stvari koje su mu se desile.Na dosta toga ne možemo utjecati ali...na puno toga možemo i moramo.

Krleža je napisao da među ljudima smrdi, ali je toplo. Samoća je hladna. I sama spadam među dugogodišnjeg samca i to postane navika. Nebih rekla da je samoća izbor, prije svega tako padne grah pa se naučiš i prihvatiš.
U pravilu bi u dvoje trebalo biti lakše i jednostavnije, ali slušajuć uparene žene oko sebe, meni samoj bilo je daleko lakše nego njima.
A opet, znam divnih brakova, a i sjebanih samih žena. Nema pravila, jer puno samih nije ostvarilo životnu idilu opisanu u blogu, nego su na šaku antidepresiva dnevno.

da...u pravu si...nema pravila i svatko se mora snaći kako zna i umije.Mi još uvijek pričamo o ženama koje su iz tko zna kojih sve razloga ....predugo ostale same.To je bit ovog pisanja...ne žene općenito što su neki krivo shvatili.Kada vremenu daš vremena...onda stvari postaju bitno drugačije.Naočale imaju drugačiju boju...nekako ...nisu ni crne ...nisu ni ružičaste...jednostavno...postanu realne.Shvatiš da se sam moraš uhvatiti u koštac sa životom i kreneš.I ...eto me nakon 32 godine takvog života.Samostalna ...jaka .....ne previše sretna jer sam puno sama i samoća zaista nije nešto predivno ali....kada staviš na vagu samoću i sve ono što je bilo......ne bih rekla ništa jer.....nikad ne reci nikad.