Bože moj gdje ja to živim?

Nije voljela putovati...vjerojatno zato jer...u svemu što se kreće ..osim auta i to na prvom sjedalu ...bilo joj je toliko slabo da bi padala u nesvjest.Ali...voljela je priče slušati..one priče koje ljudi pričaju kada se vrate sa putovanja po Evropama i Amerikama i ostalim bespućima.No....nešto ju je vuklo da sama krene na neki put i ...izabrala je Tursku.Ni sama nije znala zašto ali...možda zato jer joj je sinko njen jedini pričao kako je Antalija divna i kako bi trebalo opet tamo ići.I ...otputovala je.Avionom sa kojim je samo jednom putovala i u stvari...bojala se leta.Odlučila je ubiti sve te demone u sebi.Kada je sletjela na aerodrom....nije se osječala dobro.Sjela je na neku stolicu u velikom holu i u stvari ...pitala se ..što joj je to sve trebalo?
U jednom trenutku...prišao joj je čovijek...onako ...tamnije kože...bradu je imao...onu maramu omotanu oko glave i zapitao ju...da li je dobro?S nevjericom ga je gledala i rekla...da nije dobro.Rekao je neka pođe sa njim ...tu ...par koraka..u ovom je holu
mjesto na kojem ce joj pomoći.I ..krenula je.I..bio je tu stol..dugačak i pun nekakvog nakita ..valjda namjenjenog turistima.Onako ...jednim potezom ruke...odmaknuo je taj nakit na stolu i rekao da legne i zatvori oči.Stavila je torbe na pod i legla.Bila je ona vec kod takvih ljudi koji energijom pomažu i zna da to nije laž...da ce joj biti bolje.Odjednom ...osjetila je kako joj ta snaga ulazi u tjelo i otvorila oči jer...dobro se osječala.No...bilo je nešto čudno.Onog čovjeka više nije bilo....stol je bio potpuno prazan i ...nikoga nije bilo osim dvije žene koje su ju gledale kao da joj govore da nešto nije u redu.Pogledala je na pod...torbe su bile tu.Pogledala je i da li ima novčanik ...bio je tu ali...novaca nije bilo.A...bio je to jedini novac koji je imala...sva njena ušteđevina.Obuzeo ju je strah...počela je plakati.U jednom trenu joj je prišao neki službenik...tako je bio obučen....i rekao da dolazi policija i da su sve prijavili...da ce sve biti u redu...i otišao.Ostala je sama u onom holu...izgubljena i neutješna.I nije to bilo zbog toga što je netko uzeo novac....živa je i novaca će opet biti....plakala je zbog toga jer ...tako se teško odlučila malo promijeniti svoj život...na bolje..mislila je...i opet joj je netko stavio ruku na čelo i opet je tapkala na mjestu...i opet je netko rekao"E...nećeš"!!!!
U tom trenu...otvaraju se staklena vrata i ona pogleda u stranu i ugleda njega...Borisa.Dolazi žurnim korakom prema njoj sa velikim sretnim osmjehom nalicu.Ona je ustala i jecajuci potrčala prema njemu i tako jako ga zagrlila da su je njene bolesne kosti zabolile do vrištanja.
Buđenje!!!!Uhhhh...pa to je san.Boris...pa ti si vec tako dugo mrtav...nikada te nisam sanjala...zar si ti noćas uskrsnuo da me spasis užasa u snu kao što si me toliko puta spašavao kada si bio živ.
I ...gori svjeća za tebe sada.Hvala ti što si me probudio....bilo mi je jako loše...ali...tako sam sretna što sam te opet vidjela...tako sretnog i sada znam da si dobro.Budi sretan tamo gdje jesi..možda i ja tebe jednoga dana probudim.

Lijepo napisano... :)

Hvala Purp...samo ne znam kako cu se riješiti razmišljanja o tom snu.Cijeli sam dan pod dojmom koliko je bilo živo i stvarno!

Nemoj se ni truditi ....zapamti taj trenutak i prigrli ga u sebi. Dođu oni kod nas, da nas podignu, zagrle, utješe....:)

:)) došao ti u snu blizak netko,sretan , ima takvih snova, tako "živih" i stvarnih

https://youtu.be/DIQQfo3ZAvo

Hvala ti Ališa.Kako znaš da mi je to najdraža i da cu danas po 101 puta gledati taj film.I opet ću isplakati more suza i nikada kraja.Eto...mislim na njega ali..vec mi je to do na vecer potpuno drugi osjećaj nego sto je bio u jutro.

Ovo je znakovit san. Ja da sanjam nešto takvo bih ga sigurno zapisala (i zapišem neke). Nebih ga rado zaboravila(a sni se vremenom zaborave), pogotovo zbog ovog kraja, Borisa i zagrljaja :-)))))

Fata...ni ne znaš kak je znakovit ...ali...vjeruj mi ...imam ja sa Borisom predivnih trenutaka kojih se uvijek sjetim...ali...sigurna sam da ovaj san necu nikada zaboraviti.

Budi sretna arapo da si imala u svom zivotu takvu osobu, Borisa.
Odlicno si opisala san ;))

Iskreno zelim ti i u stvarnosti jednog takvog!
(i sebi ;))

I jesam sretna ali..nisam sretna kaj nismo znali kaj imamo.No...ovakav san je stvarno .....ufff...još uvijek mislim na njega ...jako ...jako!!!

E da, to je enigma zivota.
Neznamo kaj imamo dok ne izgubimo :((