Bože moj gdje ja to živim?

Vrijeme je jako rastezljiv pojam ali....22h je za nju vrijeme kada bi vec išla leći.I tako...malo je gledala televizijski program sa kojim vec dugo nije zadovoljna....malo je pogledavala na lap da vidi tko se javlja i sve više ostaje razočarana onim što se tamo dešava jer....ona tako želi da ju netko razumije ,a sama zna da je to dosta teško.Želi da ju netko voli , a zna da ju je teško voljeti na duže staze.I tako u mislima ..pogled joj odvuče onako...dobro osmišljen regal za knjige i neke sitnice.To je bio regal sa petnaestak otvora kockastoga oblika...za njen mali prostor čak ...dosta velik.No...što to u tridesetak kvadrata može biti veliko??
Odjednom...sjetila se kako je pred samo tri godine živjela u stanu od sedamdeset i četiri kvadrata punih dvanaest godina.Uz skroman život koji je živjela..uvijek je gledala da taj stambeni dio bude na pristojnom nivou i kada bi sin ..snaha i djeca dolazili..da imaju prostor u kojem bi mogli i ostati koji dan ako požele.No... u dvanaest godina ...čovjek skupi dosta toga...odjece..obuće...stvari potrebnih u domaćinstvu....uspomena.
I ...jednoga dana...nakon šesnaest promijenjenih podstanarskih stanova...ona dolazi do svojih trideset kvadrata.U prvi tren sreća...ogromna sreća.Nitko je više odavde nece moci izbaciti.Nece moći pitati zašto ovo ili ono.Nece moći.
Odjednom..prođe joj glavom"A...što da radim sa svim tim stvarima"???I sjedila je tako sama i znala da nešto mora smisliti.A...bila je umorna jer je svaki dan dolazila kasno s posla i nakon 12-15 sati rada...trebalo je 74 ugurati u 30.Otišla je u dućan...kupila velike cvrste vreće za smeće...i počela ih puniti stvarima koje su joj najmanje značile.No..i toga je bilo puno.Vukla ih je sa drugog kata van u kontejnere i odjednom vidjela da ...kako ih ona puni ...tako ih neki ljudi prazne i u svem tom užasu ...to joj je bilo drago.I ...kada je sve maknula što je mislila...ono što je ostalo...preselila je u drugi stan koji je bio na sreću na istom katu u istoj zgradi.
Pogledala je opet u svoj regal i shvatila da je sada na njemu cijeli njen život.Tu su slike njenog sina ...snahe i djece...njenih predivnih unuka.Tu su knjige koje jedna po jedna nešto govore o njoj..Dio govori da je živjela u doba kada je Tito imao nogu...kada je Bog hodao po Zemlji.Druge govore da voli kuhati...treće da voli cvijeće.Tu je i pretinac sa njenim dnevnicima koje vodi dobar dio života.Tu su albumi sa slikama koji sve govore.Tu su i neke sitnice koje su joj poklonili ljudi do kojih joj je stalo.Svega toga nije puno ali....to je cijeli njen život koji stane na tu policu.Shvatila je da više od toga i ne treba.

tko zna...možda kad čovjek sjedne i zagleda se u svoje ruke...zna tko je...otkud je došao...i šta želi... i to je dovoljno.

Kako imaš koncizne i perpendikularne misli! U tebi čuči poetska duša!

-al ga kenjam

Da li si pretince pokušala zamijeniti ladicama?

I to što si pisala! Koga to zanima?

Zašto stariji žale za mladošću?

posrnula djevica! Umjesto da pišeš kratko da ljudi čitaju, ti trla baba lan!

Tomo, ne plaši arapo, uništavaš joj samopouzdanje pišući negativno o njezinom literarnom uradku.

Samo ti piši arapo... ovdje neki ne znaju napisati više od jedne rečenice a isto tako imaju premalo volje, strpljenja a i senzibiliteta, da pročitaju neku dužu priču. Pišeš lijepo i iskreno.
To je i odgovor koji se sam po sebi nameće. Ono najvrednije nemamo po ladicama nego u našim srcima i glavama. Što će nam veliki stanovi i puno namještaja da trošimo naše dragocjeno vrijeme čišćenjima... da rasipamo energiju i svoju i toplinsku?
A ono... s čime si započela ovu priču... naravno... "ona želi biti shvaćena i voljena". Ne treba odustati ni u tom pogledu mislim. Povremena razočaranja i u tom pogledu su normalna, no nisu razlog za predaju.

Prekrasno si to napisala. Kao da sam i ja bila u tom stanu od 30-tak kvadrata i sve promatrala. Zamišljam taj regal u koji stane jedan cijeli život. Sigurno je lijep, kao i duša gazdarice.

Draga arapo :) Osjetiš se ti u tim riječima, a to je najljepše. Dišeš u njima. I u tvojim policama je dio tebe. Piši kad ti se piše...ostalo zanemari :) Bogati su ljudi koji imaju punno riječi, al' ih pažljivo koriste ;)

Dobro vam jutro dragi ljudi!Hvala vam na čitanju mog uratka koji nije pisala tužna i nesretna osoba.Nesretni nemaju takve police kakve imam ja ..oni imaju samo mrak i tišinu punu svojih krikova .

I tebi dobro jutro Darth...

......No...što to u tridesetak kvadrata može biti veliko??........................

duša........srce..........dobrota..............

Istina Jaro....i sigurna sam da ja to imam.....hvala!

Dobro jutro, Arapo, baš lijepi tekst :)

Da........svjedoci smo kako pohlepa, zločestoća............gnjev..... zauzimaju sve više prostora na Planeti.........zato čuvamo i branimo ono malo duše i dobrote.........

Jutro svima...otrcana je fraza da veličina nije bitna...a fakat i nije.Tebi je tih trideset dovoljno ako je srce veliko...a izgleda da je.:)

Jutro Ališa...hvala!

Jutro Dovla...moje je srce jako veliko i ...kako kaže Jaro i svi dragi ljudi....treba čuvati to dobro u sebi i pomoći onima koji ne znaju kakav je divan osjećaj kada možeš voljeti ...pa čak i one koji ne vole ni sami sebe .

https://www.youtube.com/watch?v=8O7heJ5ILvM

Prekrasna pjesma...hvala ti!

https://www.youtube.com/watch?v=bsHGukFmRCM

Shalom!!!

darthvader22

Oboje smo strijelci pa te mogu lakše razumjeti. Perpendikularne misli te ubijaju što znači da nisi dovoljno jak. Definitivno si slab kada vrijeđaš žene. Zanima te zašto stariji žale za mladošću ... ti ćeš sigurno saznati ako ne ustaneš. Većinu to ne radi samo ti to ne vidiš.
Nisam ljut jer ne mogu. Samo si postavi pitanje: zašto uništavaš mjesto na kojem se hraniš?