Bože moj gdje ja to živim?

Dok sunce mi grije kožu, gledam tvoje prozore kako se otvaraju, čekajući uzaludno i tvoj osmjeh da mi ogrije i dušu.
Zamišljam te u ustaljenim jutarnjim ritualima... voda za kavu, kompjuter, kupaona....
Pitam se nedostajem li ti bar pri toj jutarnjoj kavi. Jesi li se naučio skuhati kavu a da je ne proliješ po štednjaku....
Piješ kavu, razgovaraš sa naša dva mačka, četkajući ih, odgovaraš na sms poruke...

Tko ti sada donosi kavu u krevet, tko sada , trljanjem i milovanjem, vraća život u tijelo i osmjeh na lice...
Pitam se... vole li te druge, šarmantno smežuranog, jutrom ostarjelog..

Zajedno smo bili kroz nekoliko života, da bi u ovom, koji nam je trebao biti posljednji pred ostvarenje vječne ljubavi, ti prekinuo tanku nit sudbine, jer... htio si da tebi bude lakše... a teže ti je... vidi se to... osjeća se...

Pitam se koliko puta još moram posrnuti, prije nego ispunim zadaću na ovom svijetu...
Eto u trenutku dok sam odbacivala neki novi život, mogućnost ostvarivanja nekih ideja, snova... shvatih... ne mogu se prodati, iako govoreći cijeli život da nisam na prodaju, shvatih, da se na kraju prodajem čak i jeftinije nego bih mogla...

Da, imam drugog muškarca, primio me, zakrilio i pomogao... sada ga ranjavam na isti način kao što si i ti mene, čupam mu srce, a ne želeći to ...
Ne volim ga... ne volim sebe... ostavljam ga...

Srela sam Njega ... osvojio me toplinom, divotom duše ... divno nam je kad smo zajedno... dvoje ljudi sa komadićima srca... oboje imamo zaključana srca, prepuni emocija i strasti za životom.

Među nama se rađa prijateljstvo, razumijevanje, ali i strah... shvaćajući što nam se događa, shvaćamo da bi se morali razdvojiti, jer pitanje je trenutka, kad će jedno ili drugo zadati konačan udarac srcu onoga drugoga....
Dvoje emocionalnih invalida.... bježi od ljubavi, jer ljubav nikome ništa dobro ne nosi.

Spoznajem sebe, otkrivam sama sebi ono što godinama ne želim shvatiti, bježim od sebe... postajem onakva kakva nikad nisam bila... gruba po izgledu, postajem gruba i iznutra, ali to nisam ja...
Muškarci me se boje dok me ne upoznaju... kad me upoznaju, još više me se boje dok me vole, jer nesposobna ograničiti količine emocija, ugušim svakog koji se usudi voljeti me, ljubav je krhka biljka, dragocjeni cvijet... premalo njege, ljubav vene, previše njege ... ponovo vene, a ja nisam dobra vrtlarica u životnom vrtu ... ponekad zgazim, a ponekad zapostavim svoje cvijeće, da bih već sljedeći puta pokušala nadoknaditi sve to odjednom...
On mi je pričao skoro jednakim riječima kao i ti, voli na meni, sve što si volio i ti... ali jednako kao i ti nije u stanju podnijeti moj pogled... nije u stanju podnijeti to što me je uspio otvoriti, vidjeti unutar moje duše...

Stvorena sam da nosim sreću, da tješim ljude, pomažem im, ali ma koliko se trudila ili ne trudila, donosim nemir, razdor, iznevjerila sam i sebe i druge, jer ljudi nisu spremni na iskrenost i dobrotu.

Vodimo ljubav... nakon dugo vremena... znam... slažemo se kao dva dijela jedne cjeline... osjećam ga on mene ... a ja se nikad neću naučiti pameti... jer opet radim iste greške, zaboravljam sebe, dok mu pružam, sve svoje...

Spremam se zatvoriti još jednu stranicu svog dnevnika, no... listovi su zgužvani, zatvorene stranice nikad nisu do kraja zatvorene, prošla poglavlja kao aveti me proganjaju...

Izmislila sam stroj za putovanje u prošlost... jednog volim s drugom živim .... ali ovaj puta novčić ima i treću stranu, jer za tobom patim i sve je posvećeno tebi, svaki moj udisaj ima tvoje ime, a jedini trenuci kad te nema u meni jesu oni kad sam s njim...

Pozdrav Arapo :) ... samo da znaš da sam pročitao, ali malo mi je to preteška tema za komentiranje. Znam samo da će nekako već biti... život i de dalje, pa tako i ti ;) . Laku noć ;)

Hvala i ...laka ti noćka!

A znam i to da uvijek postoji netko tko voli tvoj osmijeh... i zato ga nikada nemoj izgubiti ;) .

Pa...to mi je još jedino i ostalo!

Dobar je naslov-to je samo život. I jedina prava istina.
Grozim se onih glupih izjava-neće mene nitko mijenjati.
To kažu egocentrični koji u svojoj veličini jer ništa drugo o ne vide,propuštaju saznanje da se mijenjaju stalno. Protiv svoje volje i uvjerenja. I da ta njena ne može promijeniti ništa osim mišljenja drugih o njima.
A bitno je samo ono što sam misliš o toj promjeni. A ona,iako je se svi boje,ne mora donijeti ništa. Jer nakon nje dolazi ili potvrda da je to dobro ili nova promjena.
I što onda ostaje od svega?!
Saznanje da je to sve samo život i nešto od čega ne možemo pobjeći....kao niti od samog sebe.
A i mi smo samo u obična mjena.

Dan Arapo....čitam te i puno toga mi nejasno..nije na meni da prosuđujem,ali ako te onaj prvi povrijedio...čemu se tako ponašat prema ovom drugom...čime je to zasluzio.Ako sam sve dobro ubrao sta piše...

Pelp...hvala što čitaš moj blog.....i hvala na razumijevanju!
Dovla...eto vidiš .....znam i poslušati...još sam uvijek čovjek.To kaj me pitaš...to ti je više stvar inercije poslije bola koji je u duši veći od svih mojih 8 operacija.No....sada to više nije tako.Stavila je Arapo sve na svoje mjesto i nitko više nije povrijeđen.Ljudi kada su zaljubljeni rade greške isto kao i u svim drugim životnim situacijama.Bitno je da to uvide i poprave koliko se to da popravti.Znaš kako netko kaže"Idite i ne griješite više"!Ja se trudim i uspijevam!

E...kolko se sjećam,zaljubljeni naročito griješe...

Glavno da želiš i uspijevaš...uostalom ,kao i svi mi..

Griješe ...ali...to je stanje u kojem se puno toga prašta...to se ja sjećam!

Samo griješi i uživaj:-))))

Yes..:)
Pozzz...odoh...

Draga arapo... malo je onih koje nitko nikad nije povrijedio i u ljubavi. I iz tog nešto naučimo. No mislim, da ne smijemo dozvoliti da u nama ostane gorčina i slične emocije . Mislim da treba razmišljati da je svaki novi čovjek priča za sebe i dati mu šansu kao da nitko drugi nije postojao. Naravno, ne daju se prebrisati sjećanja pa ako zavređuju posložimo ih u lijepe albume, pa makar ih katkad listali sa sjetom. Mislim da treba živjeti sadašnjost, jer i ona će prebrzo postati prošlost, pa bi bilo šteta da u maloprije spomenutim albumima, na tom mjestu nema ničeg vrijednog spomena...

Fata ...hvala na komentaru ali...vec sam nekome odgovorila da to više u meni ne postoji i ....sve je to prošlost...na sreću no....mi neki ljudi bas nemamo neku sadašnjost pa pričamo o prošlosti.U pravu si i ...onome koga sam na taj način povrijedila ...ispričala sam se i ...on je danas sretan čovijek...što i meni stvara osječaj sreće.Inace nisam osvetoljubiva osoba ali...kada smo povrijeđeni...radimo svašta...i otkrivamo svašta o sebi.No.....još sam mlada :-))))...naučiti ću!