Bože moj gdje ja to živim?

Svako iskustvo dobro ili loše nosi svoju pouku

“Postoje momenti kada u naš život uđu nevolje i mi tu ništa ne možemo. Ali, one su tu s razlogom. Tek kada ih prebolimo, razumijemo zašto su bile tu.”

Ja još uvijek ne razumijem...boli me!

Bolit će dok ne budeš razumjela.

Meni je ovo preteška tema za ovu predblagdansku atmosferu :)

Jaru:-))))...u pravu si i svaki dan se nadam da ce prestati.Nije istina da vrijeme liječi sve.
Teeeeeeeeee:-))))tebi su sve moje teme preteške za ovo predblagdansko vrijeme...i potpuno si u pravu.Ja sam ti od onih ljudi koji su u badu u ove dane i samo pečem kolače i smišljam kak da odagnam te teške misli.Bu prešlo...se prejde.

Uzmi bronhi, lakše se diše,nabaci osmjeh , bit će ti bolje:-)))

p.s. nevolje rješavam, gripu prebolim;-)

Bis:-))))....vjeruj mi da cu nabaciti osmjeh na lice...a Bronhi ne smijem papati...no...hvala u svakom slučaju!

JA ZEMEM BJONHI PJIJE SEXA!

Kjele:-)))))...to je valjda zato da imaš ledeni dah!!!!

Samo pozdrav ;)

Pozdrav Zrno i tebi...dobro se imaj!

Večer....meni je sve jasno...;)))
Iz svakog iskustva, dobrog ili lošeg, naučim o sebi i kako se drugi prema odnose isto mi je nauk...o meni-.

Bravo za tebe Dovla...tebe onda više ne boli!

Ne slazem se.
Kad dodje nevolja ljudi je pokusavaju rijesiti kako znaju. Uglavnom cim bezbolnije. Ukoliko nevolja potraje , jer se iz x razloga nismo uspjeli izvuci iz nje tada ljudi analiziraju i traze logiku iste u izvanjskim a cesto i nadnaravnim...duhovnim i sudbinskim razlozima. Covjek se okrece duhovnom kada izgubi red u prirodi. No to isto moze dati uvid u zasto i kako je nevolja nastala te privremeno ublaziti efekt iste. Upitno je da se sve dogadja s razlogom. To je po meni (mozda) jedno objasnjenje uma kojim si isti opravdava postojanje tog stanja boli. Cak i ako "razumijemo" zasto se nesto dogidilo..koji je razlog bol nece nestati. Bolmoze nestati procesom spoznaje da nista za sto smo se vezali u stvari nije bitno. A to je dosta tesko. Ni jedan osjecaj nije krivi osjecaj , kriva moze biti misao ili misao o osjecaju. No iako osjecaj..navodno ne moze biti kriv , pocetak smanjenja boli je u odvajanju od osjecaja i to promatranjem istog kao nesto sto obitava u nama iz nekog rauloga koji u konacnici nije bitan , ali je tu jer smo ljudska bica. No osjecaj nismo mi. Dakle promatrati promatrati i pronatrazi osjecaj u sebi kao da nemamo veze s njim. Kao isve drugo kreirano s vremenom ce nestajati. Mi nismo misao.Vrijeme ne lijeci rane. Mi lijecimo rane samo katkad isto pocinjemo promatrati a da toga mismo svjesni pa pripisujemo vremenu. Probajte uciti i trenirati promatramje. Sami razlozi du nebitni

Kad boli prejako i dugotrajno ma kakav god ptoblem bio mnogi posezu za knjigama o samopomoci, videima o samopomoci no uglavnom osim trenutnog dok to citamo ili gledamo isto ne pomaze. Zasto? Zato sto su nase misli o boli jos uvijek zaglavljene , jos uvijek jer ne znamo drugacije vjerujemo da smo misli mi. Tako su nas ucili od davnina. "Mislim dakle postojim" . No postojimo i kad ne mislimo. Kad blejimo u zalazak sunca kad slusamo glazbu kad zurimo u strop. Razaznati da misli nismo mi , da osjecaji nismo mi , vec nesto sto nesto drugo unutar nas vrti i oblikuje je tesko. Mi smo zelja volja ludost mir energija osmijeh. Nadam se da ce Vam ovaj tekst pomoci da se odvojite od boli. Ovisi kako ga shvatite. Rado bih pomogao prijateljici u boli veceras , no znam da ne mogu puno uciniti. Sama ce odabrati da li ce se odvojiti od misli i osjecaja unutar sebe ili ne.

Mandarinetto...hvala na Vašem viđenju mene i mog "problema".Da ..u puno toga ste u pravu....no ...ja puno radim na sebi jer ...ne znam da li ste ikada čuli za dijagnozu"Menađerska bolest".To naravno nije bolest koju dobivaju menađeri...naročito ne kod nas....ali...poteklo je iz Amerike ...tamo valjda menađeri rade onako kako bi i trebali...24h na dan!Dakle...snimanjima i pretragama ..meni je ustanovljeno da i kada sam potpuno mirna ...i kada spavam.....mozak mi radi 300 na sat i ja se nikada ne odmaram.Ja to naravno i osječam i imam cijeloživotnu borbu sama sa sobom i ...uspijela sam ...što jogom ...što nekim tehnikama smiriti taj rad mozga i ...bolje spavam...nisam više tako umorna ali...to sve definitivno utječe i na moju volju i nisam sama protiv sebe...imam dijagnozu koja se bori protiv mene.Malo je teže.
No...kako god ...hvala na pokušaju da mi pomognete i hvala što postojite.