Bože moj gdje ja to živim?

Uvijek sam se pitala što to bude sa mnom da mogu u jednom trenutku za nekim izgarati, a u drugom odlučiti da ga zaboravljam? Što se to desi u mom umu da jednostavno prereže i nekog tko je bio bitan, jednostavno pospremi u neku ladicu, na nju stavi natpis - Iskustvo broj 2 859 126, kategorija - ljubav, čin peti i završi tu priču.
Ladica postoji. Sjećanja postoje, ali ta osoba više nema težinu. Ne boli u prsima. Ne bridi na usnama. Ne budi me noću i ne tjera suze da se skupljaju u očima. One suze koje se nikada ne razliju. One najbolnije.

Salda konti..... :))))))))))

To se poklapa s onom uzrečicom da nije uvijek sve baš onak kak se u prvi tren čini da je :) .

Sve je to za ljude,Arapo...
https://youtu.be/1GiUjIV4Qbg

Je Jaro...toliko salda kontija sam na poslu napravila...a li...salda konti svoje ljubavi...to je jako teško napraviti!

Tee....ništa nije baš uvijek onako kako izgleda...no..u tome i je draž!

Dovla.....veliki smo i preživjeli smo sve i sva i još ćemo...dao Bog!!!!

da, razumijem tu osobinu! nismo svi isti...neki dugo fingiraju razlaz i često to koriste kao ucjenu...a ima ljudi kad prerežu, onda odrežu zauvijek! škorpioni su to u stanju...ja znam po sebi, dugo mogu nešto nositi pod srcem, trpjeti...al kad nekog ili nešto zakopam, gotovo! nema povratka, srušim sve mostove i gotovo. valjda sve u životu treba dozoriti...možda sam nekoliko puta pokušavala nešto riješiti i nisam uspjela. ali potom upsjem kad tad, baš tak kak veliš, namah! što se to dogodi da tada možeš a prije nisi...nemam pojma? često sam se to pitala, al nisam baš našla neki odgovor. na koncu, možda su važnija pitanja nego odgovori. i dobro kažeš, neke stvari bole toliko da nema suza koje bi to otopile, koje bi to otkinule...ostaje okamenjeno ko otisak onih školjki u kamenu...tako nas netko ili nešto obilježi! s nekim (ili nečim) umiremo u sebi i nikad ne umre, reklo bi se nosimo u grob!

dođe to tako---od bezgranićne ljubavi do nekog stanja najblaže rečeno indiferentnog,da ti nekad voljena osoba ne izazove ni ljutnju,ni osmijeh,ništa....ništa.....sva srećapa srce može bezbroj puta voljeti

Sara.....ja mogu trpiti ko moj najbolji prijatelj konj...ali..kada se jednoga dana pogledam u ogledalo i tamo vidim budalu...ma...bolje da si "žuti mačak"nema te ni u talonu.A,JBG...ima nas svakakvih...Bogu fala!

Hodo...mislim da je to u stvari i normalno ali...teško je brate ...preteško do tuda stići.....razboli se čovjek!
BTW...nadam se da si ti dobro???

arapo--stanje je i dalje čudno.kašalj i temperatura,nema apetita ali------kažeš teško je i vjerujem,teeško je,,,,,,toliko boli da se pitaš-zašto,čemu,hoće li trajati vječnost i još stotinu pitanja bez odgovora,..prošao sam 4-5 puta to.cijeli svijet mi nije ništa značio osim nje,ni riječi voljene KRAJ JE nisu me spriječile da i dalje volim,/ gledao sam kroz rešetke pokislo granje i opkop,gutao cigarete nesanice i morao priznati da sam nemoćan,da se mene ništ ne pita.Uz bljutavu kavu čelom oslonjen na hladne rešetke bol je postajala veća i veća,Srce je umiralo pomenom njenog imena i jedini,jedini ,onaj najmanji mogući zametak nade je bio u skorom izlasku.Kiša je padala i tog dana"""""
oprosti ali dugo je to trajalo no prošlo je....prošlo

Boli nas kraj veze i tesko je za tren doci do samo sjecanja na tu osobu. To je jedan proces koji se odvija u nama. Bude puno lakse ako prihvatimo kraj i radimo na sebi. Nasa razmisljanja o neuspjeloj vezi bude osjecaje koji znaju biti teski. Kad shvatimo da nam ti osjecaji ne pomazu i ne osjecamo se dobro tada postaje sve lakse. Vremenom se dogodi dosta toga sto promijeni nas i drugacije gledamo na kraj i osobu s kojom smo bili. Prebolimo i tada mozemo ici dalje. A nas dragi/draga je na polici sjecanja....Dobro je da mi ljudi imamo moc da prebolimo dosta toga sto je tesko. Ono sto nas danas boli za neko vrijeme ne osjetimo nista, osim sjecanja da je bilo.Sve su to potrebna iskustva kako bih se nesto naucili o sebi i drugima.
Za neko vrijeme stvori se netko novi i volimo ponovo.

Jutro Hodo!
Uffff....nije ni tebi lako.Osjećam jako tu tvoju bol...koja i nije prošla.Kada je ljubav prava...nikada to ne prođe:.znam ti ja to dobro i zato jesam sama.Pazi na se.

Jutar Una!
To mi i je najstrašniji osjećaj koji imam nakon svega.Moja je priča stara 4 godine i ....ostao mi je samo osjećaj tuposti...ali ne prema njemu sa kojim se viđam skoro svaki dan...ostao mi je osjećaj da ne osjećam.Nešto prestrašno.Ne osjećam ...ne želim...ne volim.....mislim da životarim jer....jedino imam osjećaje za svog sina ...snahu...i unučad.Svi ostali...ne trebaju postojati.To nije dobro!

dobro jutro arapo! da, to nije dobro...ali izvući ćeš se iz te apatije...tko zna, morti baš iskrica tome pridonese? važno da ti nisi odustala od sebe?

Dobro jutro !

Draga Arapo, ni jedan osjecaj nije vjecan, proci ce. Ja mislim da vecina nas izgradi neki zid oko sebe nakon prekida jer se zeli zastiti od teskih osjecaja i straha da budu povrjedjenji ponovo. Imas svoje velike ljubavi (sin i njegova obitelj) i nebih se slozila da je to zivotarenje. Ostali vjerojatno su dobili po zasluzi ...Polako, doci ce taj trenutak kad ce osjecaj tuposti nestati, jer nista nije vjecno. Daj si vremena ...
I sama sam se tako osjecala ali je proslo...

ne želim držati predavanja ni prosipati pamet drugima ali došao sam do zaključka arapo----sao za djecu ,maku i sestru srce pokazuje svoju ljepotu a sve ili svi ostali ne dotiču ni površinu,,ne izazivaj nikakve emocie,ni dobre ni loše no ne želim pripisati sebi bešćutnot već prihvatam kako srce reagira.A SRCE ZNA KAD I ZAŠTO???????
slušajmo svoje srce jer ono zna gdje se kriju sreće koje nas čekaju!!!!!!!!!!!!!!

Sara..Una..Hodo...hvala na komentarima.Svi ste u pravu ali....isto tako znamo da su to jako zamršene stvari i jako individualne...i za sada je tako...ali....podložno je sve promjenama pa tako i ja....nada je uvijek prisutna.
Uživajte u danu!