Bože moj gdje ja to živim?

Kada ovo pročitate...nemojte odmah osuđivati...pa to su samo želje i znam da postoji netko tko se u njih jako dobro uklapa!
Želim staromodnu ljubav u kojoj stvari idu polagano, gdje ne skačemo odmah u najveću brzinu.
Želim da me netko pozove na pravi sastanak, a ne u neobavezni izlazak. Želim provoditi sate spremajući se plešući i pjevajući u sobi punoj sjećanja kojih se više ne sjećam. Želim da on dođe po mene i da imam leptiriće u trbuhu dok idem prema njegovom automobilu.
Ne želim danima čekati i nadati se da će mi poslati SMS poruku ili napisati o meni nešto na društvenim mrežama. Želim da me nazove, želim čuti njegov glas. Ne želim igrice, ne želim pravila, želim iskrenost.
Ako sve prođe dobro i on se javi, želim staromodnu ljubav. Želim da dođe i iznenadi me cvijećem i želim da mi pridrži vrata jer se to tako radi. Ne želim puno poklona, ne treba mi status veze na Facebooku... Želim nekoga zbog koga se neću preispitivati voli li me i želi li biti sa mnom.
Želim sjediti s njim u restoranu i ozbiljno razgovarati o važnim stvarima. Ne želim slušati tračeve niti pričati o najnovijim trendovima. Želim razgovarati o životu i od kuda dolazimo.
Želim ga slušati dok sjedi preko puta mene i želim da i on mene tako sluša. Ne želim se natjecati za pažnju s njegovim pametnim telefonom.
Želim da kasnije idemo u šetnju, jer je večera prošla jako dobro. Želim hodati pod uličnim svjetlima, smijati se i biti puna nade. Želim da me odveze kući i otprati do ulaznih vrata. Želim osjetiti onu nervozu i uzbuđenje oko toga hoće li me možda poljubiti prije odlaska, ili ćemo neočekivano provesti noć zajedno i odmah se ubaciti u veću brzinu.
Ali više od svega ovoga, želim da stvarno kaže ono što misli kad me doveze. Želim da stvarno to i misli ako kaže da će me nazvati ili da ćemo se vidjeti opet.
Želim da mi donese nešto kad sam bolesna i to sama ne mogu. Želim nekoga tko će raditi romantične sitnice za mene jer su te sitnice najvažnije.
Želim nekoga tko će se boriti za nas kad stvari postanu teške, a ne otići. Želim nekoga s kim mogu razgovarati o našim problemima. Želim nekoga tko neće samo ustati i otići jer su problemi neizbježni, ali uvijek se može naći rješenje.
I osim svih želja koje imam, imam puno ljubavi u sebi koju želim dati.
Želim mu napraviti jutarnju kavu i doručak. Želim ga iznenaditi romantičnim gestama, jednako kao što želim da ih i on čini za mene. Želim se brinuti o njemu kad je bolestan. Želim mu pisati porukice na papiru i zvati ga kad nije kraj mene. Želim raditi još mnogo toga za njega, i više nego što očekujem da on radi za mene.
Zar to zaista zvuči nemoguče???

dapače, meni sve ovo kaj si napisala zvuči posve normalno! ništa manje niti više nit sama ne tražim! ponekad i nađem! no ima jedan bag...nekako kratko traje i baš lako se raziđemo? ponekad je dovoljna i sitnica pa se pitam koliko su ljudi stvarno dorasli vezi i znaju li što stvarno žele? no, ne opterećujem se više drugima...znam što želim a znam da to i mogu! na drugima je da se pokažu koliko i što mogu? žena koja je sama po sebi sređena ne treba nekog koga će sređivat i dovodit u red! meni treba partner...ne da idem za njim niti da sam isprijed...da idemo zajedno! ako ide ide, ako pak ne...ne, ha ha...znaš onaj vic, uvijek netko ide /(u haustoru)!

sve ukrasti mi možete,
stvari nebitne porazbacati,
stihove kopirati, mojoj tuzi
se rugati….

ali budite ušni i pustite
barem ono najmanje -meni;
komadić srca, dušu opranu
od životnih nedaća….

ostavite moje ime neokaltoliko dostojni,

budite velikodjano,
djetinjasto, zaigrano, pružite
mi prije spavanja dlan s poljupcima
čistim, slatkim kao mlijeko majčino…

jer znajte, čujte i počujte-
meni za sreću baš tako malo treba,
osmijehom otploviti mogu sve do neba,
riječ istine bogatsvo je u mojoj škrinjici
blaga…u širini mora prijateljstva leži
moja trenutačna nada

D.

Ha..ha...Sara...znam taj vic!!!

wasy:-))))

Mission impossible!
Vjeruj iskusnici.
Već na početku, kada idete do njegovog auta...ima li on auto, haha, ma neću dalje i neću vrijeđati.

Molim..

juicy...a zašto bi vrijeđala i koga???

ha ha đusi...kak si u pravu! al ja moram ispričat jedan štiklec od nedugo...tako jedan fini gospon, obrazovan, zagrepčanec...iskričarsko poznanstvo...i dođemo mi na kavu, on plave oke, ja zelene, on relativno feš (ima oveći trbuh al štoš sad) ja još i više...on u mirovini al radi honorarno...djeca odrasla...al, ups...živi s tatom! dobro mislim si ja, nije baš neka prilika kad živi s tatom jer si ja želim para (čovjeka koji je solo i nema obveze)...al prva kava je bila ok. potom slijedi druga...opet ok, onda jedan izlazak...došao on baš ovako kako arapo veli pred mene kući, auto čeka, cuga plaćena...sve super...pala je i pusa! e sad slijedi četvrti sudar, ali nekaj sam ja petljala, a on veli...pa mogla bi ti mene doma pozvati? ja ispričam kako baš nemam običaj zvati nekog doma nakon 4. sudara ali i inače volim reciprocitet...ti meni, ja tebi...dakle, ako ja tebe zovem na ručak onda valjda i ti mene...a reče on meni da je nedugo izašao iz jedne veze 4 godine, ali nikad nije bila ona kod njega već je uvijek on bio kod nje? hm...ja jasno i glasno kažem kak ja na to ne mogu pristati, već očekujem ak priča krene da i ja mogu k njemu? a jok...to je bilo presudno! nakon toga se više nije javljao...ha ha...mislim si ja...ne udomljujem više nikog! i tak je priča naprasno prestala i prije neg što je počela! toliko na temu egal odnosa?

btw zaboravih napomenuti da je i auto (kao i stan) bio tatin! nije bitno al meni nije nebitno! toliko na temu samostalnosti u životu u 60. godini života!

Kaj se toga tiče...u mojoj garsonijeri još niko nije bio ...ni ne mislim da bude tak skoro...jer...to je moj dom u kojem se ja želim dobro osjećati ...a to mogu samo u slučaju da to nije nikome prolazna stanica.

ma gleč arapo, svako pravilo ima i izuzetak! ja sam svog prvog muža dopeljala k sebi (tj svojim roditeljima), potom mi se drugi muž uselio...imala sam jednu vezu gdje mi se čovjek isto uselio...neke stvari se naprosto dogode (ljubav) u životu i ne planiramo...i nije nam bitno jel ima auto, kuću, stan...zelene oke... važna nam je često samo duša....il je ima ili ne? nažalost, post festum se ispostavi da su ovi tzv prizemni problemi (stan, auto, posao, plaća, penzija, djeca, roditelj, puši ne puši) uzrok razdobru i razlazu...nismo više mladi i ne zaljubljujemo se tako da ništa ne vidimo? danas uz ljubav ipak malo i razum radi i nitko si ne želi dobar život zamijeniti lošim. loše mi i samoj može biti, za to mi ne treba netko!

Ma da ...pa ni ne znam gdje je problem.Ja koja nikada nisam bila materijalista...sada sa 60 godina ..ili ću pored nekoga živjeti kao čovijek ...a ako to ne ide...onda ...kako ti kažeš ...mogu ovako ..isto dobro ..živjeti i sama.Morati ću izbrisati onaj auto koji se potkrao samo zato što ...svatko tko me došao upoznati...došao je autom.To danas kao da se podrazumijeva...ništa drugo.No....ne mora osim srca za mene ovakvu kakva jesam...imati ništa!

Može li u ovo moderno doba

čovjek pripadati ženi,

žena pripadati čovjeku,

i bez tjelesnog pripadanja?!

Može li ljubav biti mjerilo

odluke da nema za nas drugih,

pa makar još godine bile pred nama

dok započnemo vezu s voljenom osobom?!



A može li netko tko je već pripadao nekom

otrgnuti se iz tog pripadanja,

preboljeti prošlost iza sebe,

oprostiti sebi, životu i njima

što je patio i srce izgubio,

pa povjerovati da vjernost postoji,

i prije nego je obećana,

prije nego je tijelo dano,

i da ima smisla čekati davanje

do konačnog obećanja?!



Netaknuto je ovo tijelo,

koje čeka onog tko će vjerovati

i sebi i meni da postoji zauvijek,

da postoji istina ljubavi,

da sve to ima smisla.

I da ono što je bilo prije

može postati potpuno nevažno,

a da bi se izgradilo ono što neće proći.

P.S.

a ljudi su jako neiskreni...prešućuju, zataje...brakove, posao koji i nije bog zna kaj, djecu ili roditelje o kojima skrbe...o boleštinama da ne govorim! svi se mi želimo prikazati u bolje svjetlu i to je normalno. no, kao u svakoj trgovini...bofl robu skužimo još u dućanu a ne tek kad ju doma donesemo? istina, neki put i fulamo...sve je to za ljude. najbolji su mi ovi koji glumataju da su ovdje poradi bloga, razgovora ugodnih, pisanja i sličnog? u konačnici, ovo je ipak dejting sajt i svatko tko je sklon književnim večerima te večerima poezije, dobrom humoru...trebao bi ići negdje drugdje? to pak ne znači da su ovdje sirove strasti. nažalost, u ovih mojih 12 godina rijetko sretoh iskrenost i ljudskost...no, zahvalna sam na svemu što sam ovdje doživjela. bilo da me poučilo što ne bi trebalo i što nije lijepo bilo da sam doživjela neke prekrasne ljude, prijatelje...napisala na tisuće zapisa...čovjek u stvari sam kreira svoj prostor (kako fizički tako i duhovni)...ugodana veče svima!

Može wasy...malo teže ali...sve se može!

wasy, imam dojam da tebe još uvijek muče pojmovi...zauvijek i vjernost? (ili autora pjesme) znaš, čovjek treba biti vjeran sebi...a zauvijek ne postoji! dobro je da čovjek shvati svoju prolaznost, a potom je i prihvati!

Sara...hvala na komentarima i ...laka ti noćka!:-)))

Lijepo sanjajte .

Što bi to trebala biti staromodna ljubav?
Ja u napisanom ne vidim ni traga staromodne ljubavi.
Još više me zanima,kakva je to moderna ljubav??

I ti:-)))

Moderna ljubav isto ko i staromodna ..
Samo preko moba .

Tape....vecer i tebi!
Pa nisam došla do 60-te da ne znam kaj je bilo i ne vidim kaj je sad.Pa i ja idem tu i tam na neku Iskričavu kavu kak i svi ...valda.No...da ti iskreno velim ...razlika je velika.nema tu više nekog šlifa...onak ...staromodnih ..ili ...da se bolje razmemo...ljudi bi rekli"Joj kak je onaj gospon jučer bil fin....del ti je stolec pod rit i kaput ti je primil".Valda me razmeš kaj sam ti štela reći????

Izvinjavam se,ali nisam shvatio.
No nije ni važno,mnogo ja toga ne razumijem
pogotovu ovde na iskrica weblogu,no to je do
mene to jest moj problem.

Ok...nitko ni ne očekuje a najmanje ja ...da me ljudi shvate...prihvate...no...svatko naravno ima pravo na svoje mišljenje koje ću shvatiti ali...možda neću prihvatiti...tako i ti.Hvala ti na komentaru!

Za mene je ljubav bila,je i bit će uvjek ista.
Različiti su načini udvaranja i to je sve.
Jedino je različito što se nekada podnosilo
pre raskida braka,a što se sada podnosi.
Iskreno nekada se previše toga podnosilo
(posebno žene) dok se sada premalo podnosi.

Pa...eto...možda ja o tome govorim ali ...naravno ..na neki svoj način.Nismo bas toliko različiti...samo treba možda malo pažljivije čitati ...a ti izgleda jesi!

Nevezano za tvoj blog,ne razumijem
kako neko može o osobi koju voli govoriti
ružne stvari,kako neko može udariti osobu
koju voli.Ne razumijem kako osobu koju voliš
možeš prestati voljeti,ako je ostala ista kakvu
si je upoznao.Ne razumijem kako možeš ne
pripadati osobi kou voliš i kako ona tebi ne
može pripadati.Ne razumijem kako dvije
osobe koje se vole ne dozvoljavaju da ona
druga osoba uzme njegov telefon ili otvori
njegov mejl.Ma puno toga ja ne razumijem.

Želiš sasvim normalnu vezu.Kao i ja.Primati i davati.Bez ultimatuma,bez pokušaja mjenjanja silom,lagana promjena u hodu,prilagodba.Ili što volim reći takav sam kakav sam,uzmi il ostavi.

SIGUJNO DA JE NEMOGUĆE,,,JA TJAŽIM SASVIM OBIČNU JASPUŠTENICU PA NEMA NIŠTA

Tape.....ti odnosi zvani ljubav...toliko su kompleksni da vrlo često ...danas vec u pravilu...ljudi toliko toga ne razumiju da ..malo je onih koji su spoznali ljubav.Jednom u životu moraš pojesti biftek da bi znao da ono što ti je netko servirao na stol je biftek ili nije...ali...ako ga nisi nikada probao...kako ćeš znati?????Mnogi ga nisu nikada probali i uvijek im je dobro ono što dobe...ili ...nije im baš dobro ali iz meni nepoznatih razloga trpe to što ne valja jer...neda im se sada oko toga nešto ..no...sto ljudi sto ćudi.Ja mislim da ima i toliko vrsta ljubavi koliko ima i nas i onda ...sistemom velikih brojeva...tu mora biti svega i svačega.

000011.....da ...želim si takvu ljubav ali...sve mi je jasnije da je to nemoguća misija ...nekako ..predala sam se jer imam osjećaj da je dosta borbe za jedan život.Malo mira mi treba ...a ako se nekim slučajem desi...a uvijek postoji mogućnost da se desi...ja ću je prigrliti i ....sve ostalo ćemo živjeti...valjda!

Pa ti si se pojavio Kjele...super.
Tebe više niko ne shvaća ozbiljno i ...bas me zanima da li ima itko na našem blogu tko misli da ti zaista nešto tražiš ili želiš ili si na sasvim ,meni prihvatljiv način ,kratiš vrijeme kada ti je dosadno....mada nemam osječaj da ti je dosadno u životu.No...bilo kako bilo.....drago mi je da si tu i da cemo na dalje pratiti tvoju potragu za jaspuštenicama.

Bok Arapo :)

Puno toga ostvarivog :*

A da se ostvari, kaj buš napravila? ;)

Čao Meija:-))))
Ha..ha...dobro pitanje!Kaj bum napravila????To bum vidla onda ako se dogodi...ha..ha!

A nemre to tako - trebamo i izazvati prilike :)

Da ne bi bilo kao da čekaš dobitak na lotu, a listić nisi ni kupila, ni uplatila :P

Pa ti si prava lija...to je iz milja...ha..ha.Pročitala si me..ha..ha!Ak se dogodi dobro ...ak ne...opet dobro ...tak ti je to nekak z menom.Bas si me nasmijala.
Ma ne..nije baš tak strašno.....voljela bi ja još puno toga dati prije nego me nema.Bilo bi šteta ne iskoristiti moje resurse...ha..ha!

Nisi ti od onih koje ( i ) dižu ruke,predaju se,Biće,pojaviće se.Možda već danas.

00011 ha..ha...optimistično...kaj si tu negdje u blizini???

U mojim godinama ništa nije blizu,ali srce mi je još uvijek mlado.

To su riječi....dok je srce mlado...sve će drugo za njim ići.
Ugodan ti dan!