Bože moj gdje ja to živim?

Kroz život imala sam zaista puno"prijatelja"i općenito ljudi oko sebe.Mnogi su me doživljavali kao pozitivnu...vedru i veselu osobu koja želi i zna pomoći kada je frka.Nije za me bilo nerješivih problema ...ni mojih ..ni tuđih...sve se moglo.Nebrojeno puta bi svoja stečena poznanstva sa ljudima koji "mogu"koristila kako bi pomogla ljudima oko sebe...svoje sam probleme u pravilu sama rješavala.Morao bi to biti jako veliki problem da bi zatražila pomoć.I ...navikneš ljude na to da si uvijek tu...da nemaš problema i samo čekaš kada ce te netko zazvati i ...eto mene .....sve se može ...sve se hoće.I ...dugo godina je to trajalo sve dok se nije dogodilo da i meni treba...da ne mogu sve sama.I........."Što je ovo...nigdje nikoga"?NO...u tom trenutku ...pojave se ljudi sa kojima ...skoro da nikada ni kavu popio nisi....nisi izmijenio pošteno riječ.Sami ti se nude za pomoć.Naravno da sam bila nemalo iznenađena.I onda ti sjedne u glavu da je to ona stara "Dobro se dobrim vraća".
S vremenom ...maknula sam ja od sebe ljude koji koji su tu samo da bi me koristili i ništa drugo od njih nisam dobivala i neki su mi postali opaki neprijatelji ...iznosili i istine i laži o meni...drugo nisu ni mogli.Ma ...laži im nisu ni bile potrebne ...dovoljno ja imam o sebi istine koja mi je predraga i koje se ne stidim.Živjela sam kao malo tko...kaže jedna pjesma.Ne materijalno..jer kada ljudi trče za materijalnim ....nemaju bas što pričati o životu.Ostalo mi je nekoliko divnih ljudi u životu ...i ..nikada mi bolje nije bilo.
Čudno je to ali istinito...kada želiš živjeti svoj život....nema puno ljudi koji te u tome prate...ljudi vole oko sebe imati robove...poslušnike...pratioce...one koji će im se diviti...a ja to više niti hoću ...niti mogu!

Bravo za govornika.

Jimi:-)))*

ček sad malo, jesam li ja ovo pisala ili ti?

KAJ ZNAČI ZJELOST????

to ti je ono kad ti jabuka padne na glavu, a nigdje stabla, kad pomisliš da ti se otvorilo treće oko, kad li ono čir na čelu (često izbije i na dupetu na najnezgodnijem mjestu) i kad pomisliš da si posložio život ap-cap i da sad možeš ispočetka u nove avanture i pohode

E..Bugič...ništa nije bez veze ..jelte....no..ovaj put sam pisala ja ...:-))))

Kjele...to je kad opadnes s grane i osjećaš se ko da te netko klepnuo po glavi ali...ako to preživiš.....posle si tak spameten da ti niko ravni nije..ha..ha!!!

arapo, kao mlada čitala sam svašta, a Jung mi je obilježio vrijeme odrastanja...danas više ne znam je li bio u pravu glede sinkroniciteta jer sam se osvjedočila u kauzalnost, ali tko će to sve popratiti?

samo da sad tu netko ne naprdi Atlas oblaka i slične petparačke mudrolije, plagijate, Pauloa Coelhoa itd

Možda olako..prebrzo, nekog zovemo prijateljem.
Prijateljem se postaje s vremenom,upoznavanjem i povjerjenjem,obostranim....i razumijevanjem.
A neprijatelj....on iskrsne kad se najmanje nadaš..
Al,prođe sve to....neki se nauče a neki ne..
A štaš...

Samo jedna sitna zamjerka,možda je bolje reći pitanje.
Kažeš da si se maknula od onih od kojih nemaš ništa
nego su te samo koristili.
Pitanje je hoćeš li se maknuti od onih koji su ti ponudili
pomoć a ti s njima nisi kavu popila ni rječ progovorila?
Zašto to pitam,zato što oni od tebe nemaju ništa osim
da ih ti iskorištavaš da bi ti pomogli.

postoji nešto što se zove Uzajamna pomoć, postoje naprosto dobri ljudi bez računice i očekivanja, namah, malobrojni, ali postoje, rijetko...

...znaš, kad je bio prvi val izbjeglica, napunila sam gepek stvarima koje inače koristim, ne smećem i viškom, nego onim što sam smatrala da je tim ljudima potrebno, da ne nabrajam...čak i lutke koje sam u to vrijeme radila, za djecu...sjela sam i razgovarala, učila sam arapski puno prije tog događaja, ali izvrsno su svi govorili engleski...čak smo se dotaknuli i znanosti, bila sam tamo cijeli dan...nisam samo istovarila stvari kao svinjama napoj ili kokošima šrot

...moja susjeda donese mi povremeno ostatak ručka koji je skuhala, da se ne baci...što je tu u igri? riješavanje biootpdada? zašto bacit u wc školjku kad već nitko nije to pojeo, a ja sretna jer mi je netko donio nešto toplo, na žlicu, ali ne zato što je to za mene spremljeno, nego je proračunato i ekonomično osmišljeno...ona je sama, idem vidjet kaj je skuhala, zna da sam čovjek rijetko kuha za sebe pa će joj ovo biti mana s neba...

Cesto puta se dogodi bas to,
da nam pomognu ljudi od kojih smo to najmanje ocekivali nekada i potpuni stranci.
Zivot je pun nevjerojatnosti.

Negdje procitah jednu mudroliju:
"Kada te ljudi odgurnu od sebe dovoljno daleko, tek onda mozes poletjeti"

ono, pročitaš na profilu da netko iz zajebancije ima 100 godina, ali živi s mamom...jebote, pa ja umrem od smijeha

i još napiše da je slobodan...ma cirkus od toga što ljudi o sebi pišu

ovo s odgurivanjem nema veze s letenjem, nudim čisto kao zapis

Pozdrav svim dragim ljudima na ovom zapišu...i svasta bi sada mogla komentirati ...no...nisam bas dobro a onda nisam za neka pisanja....moram samo napisati nešto na Tape-ov komentar:
Ja nikada ne zaboravljam kada mi netko pomogne i te ljude napuštam samo ako oni to zatraže.Jako sam teško živjela kroz život i strašno cijenim svaku pomoć i vrlo rado pomognem kada god imam priliku...a to je skoro svaki dan.
I ja imam susjedu kojoj vrlo često odnesem nešto za pojesti i veseli me njena sreća u tom trenutku.To je kada netko uzme i daje.
Ja ne tražim da mi netko vrati ono što sam dala...ne mogu samo shvatiti koliko moraš biti ne čovjek da takvoj osobi onda zabijaš nož u leđa.Samo je u tome stvar.
Da ...prijatelji se stiču godinama i zato sam ih u zapisu i stavila pod navodnike!!!!
Hvala vam svima na komentaru!