Bože moj gdje ja to živim?

Bilo je jutro...pred tri tjedna...vraćala sam se rano sa vađenja krvi...srele smo se na stepenicama...valjda si išla na posao.Samo smo digle ruke u znak pozdrava...ovaj put nismo pričale.Dva tri dana sam imala sama sa sobom problema i nisam znala da si se u gradu srušila i da si odvezena u bolnicu i operirana jer si imala izljev krvi u mozak.I odmah su te operirali...stavili u induciranu komu i tako...iz dana u dan...mislili smo da ce sve biti dobro.Pa samo ti je 39 godina.Pa ...doma te čeka klinac...moj ljubimac od 9 godina....i suprug te čeka...uplašen je.No....još dva jaka moždana su slijedila i ...mozak i tijelo to nisu izdržali.Postala si biljka.Jučer su pozvani da dođu i da se aparati isključe....a danas sam cula da su darovali organe.Predivni su to ljudi....Bože ...daj im snage.Vjerujem da vec živiš u drugom tijelu i da ceš još dugo živjeti.
Hvala ti...bila si tako dobra i draga osoba....mirna i tiha i ...tako si i otišla.Uvijek cu te se rado sjetiti.Mir sa tobom i čuvaj one koje si napustila tako rano!

Tuzno ..

Dragi prijatelju usudio bi se reći jedini prijatelju moram ti nešto reći. Sjedim evo u ovoj sada više tmurnoj sobi i smišljam riječi kako bih ti ovo rekao da razumiješ, da shvatiš što se događa. Kroz glavu mi prolazi milijun misli, sada imam riječi,ali nemam glas. Znam da čekaš, nestrpljivo stojiš i napeto me gledaš skroz koncentriran na moja usta i čekaš da izustim barem jednu riječ. Čujem svaku sekundu, ne znam kako bi ti ovo opisao. Imam ti toliko toga reći, ali ne mogu. Ne mogu. Želim reći barem jednu riječ ,ali ne mogu otvoriti usta. Zamišljam svaku tvoju moguću reakciju, sve se događa u sekundi. Ponavljam u sebi; Danas je, vidiš prijatelju, dan da se oprostiš od mene, dan da se svijet oprosti od mene. Možda ti to nikad nisam rekao prijatelju, žao mi je ako sam te ostavio povrijeđenog, samog na ovome svijetu… Žao mi je što ti nisam imao snage priznati da nešto nije uredu, slab sam, ne mogu više… Doviđenja dragi dobri prijatelju.

T..

Nije praktički niti počela živjeti, velika šteta...tužno

:-((

STJAŠNO!

Vrlo tužno... Zaista nikad se nezna kad će onaj gore u nas "uprijeti prst". Veliki gubitak za obitelj, jer ipak... bila je tako mlada.

Premlada ali nažalost bolest više ne pita ni za godine.

Hvala vam svima na komentarima...divni ste...no....s obzirom da joj majka boluje od karcinoma i da je u jako teškom stanju....opet sam danas bila ljuta na onoga gore i ...gledajući emisiju "Nedjeljom u 2"...pomislila sam kako rečenica koju je Stanković rekao"Ako Bog postoji ...nadam se da ima dobar izgovor"u ovome slučaju ima jako smisla.Ovaj život zaista nije fer!

Tužno

Je Buga...pretužno i prestrašno.