Bože moj gdje ja to živim?

Oko pedesete naučite pustiti one koji vas neće...bez drame...razbijenih čaša...vike....mahneš eventualno.
I tada ...u tom jednom jedinom trenutku shvatiš sve ono što godinama nisi mogao.Raskrstiš sa prošlošću i zabetoniraš se ovako kao ja.
Eeee....je....o trenutak spoznaje:-(((((

dobro ti jutro arapo! nekak mi poznato ovo tvoje...i sama sam nakon 50. odagnala sve što sam dva desetljeća brižljivo njegovala, ali sam nakon toga krenula u život! i nakon 50. nadoknadila sve što sam propustila sa 20 i kojom (mlada sam se udala i imala dijete sa 23.g.)...i mogu ti reći da su od tada to najbolje i najljepše godine mog života! osobito zadnjih 10 kada nemam nikakve obaveze...guštam i priuštim si kojekakve užitke, druženja, putovanja, izlaske...uživam u finoj hrani ali i svojoj samoći! imala sam pregršt lijepih (i onih manje lijepih) veza u tih desetak godina i svaka mi je nešto donijela (čak i odnoseći)! iako sam se izolirala od svega što mi ne paše (čak i obitelji) i nadalje sam u movingu onoliko i kad mi paše! ne treba se odreći života...ali svatko nek sebi nađe mjeru? mislim da si ti prilično živahno stvorenje i da nisi još za umirovljenje? i nemoj se pliz zbetonirat...uvijek stigneš to nakon 80.g.

"Nemoj se još zabetonirati"je nekaj kaj daje mogućnost...no ...ja sam to vec napravila i to je prošlo svršeno vrijeme.Predugo to traje i postalo je kronično.Ne smeta to mene posebno ali.....po nekada treba i živosti koja ...kako ti kažeš...još uvijek postoji u meni.
Uživaj u danu!

Ja sam to naučio davno,još negdje oko 25 godine.
Ko me ne voli i ne želi biti samnom nije poželjan
pored mene.Što će mi takav neko,ma koliko bih
ja želio da bude drugačije.
A sada lijepe uspomene.Kako sam volio otići sa
svojom ljepšom i nježnijom polovinom pored reke.
Ponesemo karte,jelo i kolače,sjednemo na deku.
Jedemo,kartamo,pričamo.Nakon toga naizmjenice
ležimo s glavom u krilu onog drugog,gledamo u
vodu i pustimo da nas ona nosi.
Znali smo tako ostati pola dana.Eh da mi je to
ponovo doživjeti.Sad sam ljut na tebe što si stavila
ovu sliku.

Tape...ja vjerujem da ti je bilo tako lijepo sa voljenom osobom i nema potrebe da se ljutiš na mene...radije uživaj u tom prekrasnom sjećanju.:-)))

Ne ljutim se ja za prave/ozbiljno.
To se samo tako kaže:))

Sjećanje sam potisnuo.Ne gledam slike.
Ne odlazim na mjesta gdje sam bio s njom.
Tek kad me neko podsjeti na nju,navru
sjećanja,a onda se rastužim.

Eto..nakon 6 godina ..mene je prošlo to sakrivanje iza svega i svačega i bježanje od bolnih trenutaka...nema ih više.Mislim da sam odbolovala sasvim uredno vrijeme.Znam da se ne ljutiš!:-))))

Drago mi je da su loša sjećanja prestala da bole.

:-))**

E, mala! Kaj te pere depresija?

"...by myself, but not alone!" -Metallica

Lijep pozdrav svima ! :)

Arapo. ako ti je dobro tako, super...ako nije rusi beton ili da nadjemo tko ce srusiti :)))

Tomo...depresija je mala beba prema onome kaj mi je ljubav napravila..niš me sad ne pere!!!

Una moja...dobro je ovako..jako dobro..nedo Bog veceg zla:-)))

Svak ima svoju priču, a opet rezultati su isti... Samoća.
Il je odaberemo sami il nas dopadne, svejedno, važno je nositi se s njom, najbolje šta znamo.

Bit usamljen u vezi, to je gore od samoće, a toga ima ohoho

Tebi, arapo :))

Malamaza...slažem se u potpunosti sa tobom:-)))