Oči duše su osjetljive ....
I kao dvije zvijezde na nebu, čije suze polako kapaju u zemaljske oceane, čekamo da se dogodi susret između vječnosti i sada. Iznad koraljnih usana lebdi zrak tek da se udahne, a usne se ne otvaraju. Hoće li taj zrak ostati i čekati te usne da se otvore i udahnu ga ili će prolelujati dalje? Oči duše su osjetljive… vide daleko i ponovo se sklapaju, a iza mojih golih ramena stoji muškarac – neodlučan i zbunjen. Kako prići i ostati? Možda iza četvrtog dana, prvog od snijega, osjetim njegove ruke na golim ramenima. Možda.
27.05.2005. u 12:19 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
maybe, "yetti.." :) ali nađoh ja 15.8.2004. :)
Autor: shadow-of-soul | 27.05.2005. u 12:50 | opcije
Možda jednog dana, od zbunjenog dječačića postane zreli, odlučni muškarac. Možda jednog dana.. a možda i nikad. Sve piše u zvjezdama, možemo li to vidjeti i pročitati.
Autor: robertw | 27.05.2005. u 12:50 | opcije
sve piše u zvijezdama - samo treba znati protumačiti pravo znakovlje :)
Autor: shadow-of-soul | 27.05.2005. u 19:39 | opcije
ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr
Autor: shadow-of-soul | 18.10.2016. u 13:08 | opcije