Bože moj gdje ja to živim?

Kada nešto spasiš od propasti onda ti ovako uzvrati:-)

Krasan jutarnji pogled :)
Šarolik :)
Cvijeće je još uvijek zadržalo tu vrstu "primanja". Uzvrati obiljem ljubavi onome tko ga njeguje. :)

Purpi:-)**

Ti znaš da ja, kad me nešto zanima, pitam to ovdje, javno. :)
E, mene sad zanima zašto ti više ne pišeš...Sjećam se da si rekla da si "strgala" veliki dio napisanog. Bio je to na neki način tvoj dnevnik, tvoje misli, vrlo emotivan.
No, negdje u tebi su sigurno hrpe riječi koje nisu ispisane. Možda bi bilo dobro da se opet igraš s njima?
Ili misliš da ovo mjesto nije za to?
Samo pitam... :))

Spasiteljice, zaslužila si takvu zahvalnost, to svakako.:)
Makar, osjećam kompleks neki, jer mi i biljke koje nisam spasio od sigurne propasti, uzvraćaju na isti način.
Recimo, kad sam dobio teglicu sa spatifilumom, prije nekoliko godina, od meni najdraže osobe na svijetu, bio je sasvim mali, taj zelenko. U međuvremenu se razrastao do impozantnih dimenzija. Sad zauzima pola sobe,a cvijet mu je kao dlan. Onaj bijeli. Miriše vrlo decenento i ugodno. Mislim da nema ljepšega spatifiluma na svijetu. :)

I da, cvate svakih petnaest dana novim cvijetom, u prvoj polovici godine:)

Cmok...

Purpi...kada sam odlučila uništiti hrpe dnevnika i kada sam odlučila odrezati kosu tada sam stala i nekako je za mene puno toga stalo.Čak nisam sigurna da bi znala reći kako se u svemu tome osjećam no.....nešto je tada nestalo..nešto što je mene držalo živom:-(((*

Etee...Spatifilum je jako zdravo imati u svom okruženju i ako ga čovjek malo i zanemari..on je biljka koja to oprašta...bravo za tebe:-)

Cmok

arapo, razumijem to. Jedan dio nas se negdje izgubi. I rezanje kose ima simboliku. Isto i promjena boje kose. Negdje iznutra nas nešto tjera na promjene. Sve su to neki vanjski pokazatelji onoga što se odigrava u dubinama. No, često se dogodi da još imamo nekakvih zaostataka koji ne odlaze. Velike su to promjene, i polako ipak "sjedne" sve na neko mjesto.
Krenuti dalje nije lako.
Zato možda i spomenuh tvoje pisanje. Nekad je dobro "istresti" onaj višak koji nepomično stoji.
Iako, jednom davno, te nagovarah, al' ni baš dobro bilo. Zaskočilo te oma sa svih strana.
Kada potrgamo stranice, valja uzeti novu bilježnicu, i novi list. :))

I ja sam imala jednom tu "crnu" fazu. Pobrisala sve moje pjesme. Mape na kompu.
Onda jedna šetnja s Blue , i neke njene riječi vezano uz moje pjesme....ja se zamislila.
One su vrijedne nama, nikome drugome ne moraju ništa značiti.
Danima sam ih tražila po bilježnicama, papirima, usb-ovima...i skupila opet na hrpu. :) Onda ih uredno, krasopisom prepisala u novu bilježnicu, običnu, al' meni tako dragu. :)

Da...naivno sam ja nekada ovdje krenula.....nezlonamjerno i upala u zamku koja me koštala previše i ..nisam više sklona svoj život ..koji je bio jako težak....podastirati nekima koji ne bi ni 1% toga mogli ni znali preživjeti ali uvijek su tu kada treba nekoga ismijavati.....kuditi i sl.Dakle....oni koji me žele upoznati..oni dobronamjerni ljudi ..uvijek su dobrodošli upoznati me i ako to zasluže..saznati će sve što ih zanima:-)

Tip sam čovjeka koji ništa ne radi na brzaka a da o tome ne razmisli.I ako odlučim ..sada ću karikirati...ubiti..ja ću to i učiniti i vjeruj mi..nikada neću reći da mi je žao.Iza svega što kažem i napravim čvrsto stojim:-)

Slažem se i s time :)
Ja još nisam sigurna da li sam dovoljno "očvrsla", zna biti iznenađenja još uvijek. Nadam se samo da neću pokupiti krpice i cmoljiti kao nekada :D

Nekada je ljekovito "cmoljiti":-))

Imaš tu crtu odlučnosti, a konačno i život nas nauči da neke stvari valja postaviti baš pravocrtno, ni leve ni desne :)

Dobro si to rekla i sve do tuda..nije bilo dobro.Meni je sve ili crno ili bijelo i sivu priznam samo ako ima 50 nijansi:-)

je, je...ono u kutku :)
Dramatično...a sve to iđe u neki staž, iskustvo...i polako učiš, gradiš sitne promjene u sebi...

:-)*

Lako je s ljudima koje vesele male stvari, sitnice...a i to i je poanta neka.

Takvi ljudi jedino i mogu biti sretni...istinski sretni:-)

Imamo i mi i tuga, i boli, i razočaranja, i patnje, i znamo kukati i jadikovati na sav glas ili u kutku, hahaha...ali nekako nas te sitnice vrate opet na stazu kojom hodimo :)

Naravno da imamo...svi...ali....postoje neki trajni osjećaji koji daju osjećaj sreće i kada si tužan:-)

Samo da se javim. Sretna jako :-)

Funny.....budi i ti sretna:-)

Znaš ti mene da je (sreću) nalazim u svakoj stvarčici:-)

Tako i treba:-)

Naravno:-)