Bože moj gdje ja to živim?

Pred dva dana ....tvojim mukama je napokon došao kraj i danas ću ti mahnuti zadnji puta.Ovo pišem kako bi se potaknula na plač jer...vec dva dana mi je toliko teško i ne mogu plakati i samo mi nešto ogromno i preteško sjedi na grudima.
Hvala ti Bože što si možda usliišo i moje molitve i uzeo je k sebi jer.....ono nešto strašno u njoj...jednostavno ju je pojelo.To čovjek ne može pojmiti kako čovjek nestane za tako kratko vrijeme ..kao da i nije postojao.A...toliko borbe i toliko muke si imala kroz život i ...kraj bi trebao biti nekako drugačiji....bolji...ljepši jer...znamo da kraj mora doći.Zašto onda mora biti u tolikim mukama.?
Draga moja.....osjećam da si još ovdje ..sa nama i neka ti je sretan put na neko bolje mjesto gdje te ništa neće boljeti....gdje će sve biti onako kako treba i ...budi mi sretna ....čuvaj neko dobro mjesto za mene ...smijati ćemo se kao nekada:-)))
ZBOGOM DOBRA MOJA
(eto ...teku mi suze...biti će to dobro..hvala vam svima koji ste me opet saslušali)

Iskrena sućut :(

I od mene..iskrena sucut, draga Arapo :**

Hvala Dovla:-((((

Hvala Una:-(((

nije se lako nositi sa bilo kojim gubitkom.
žal uvijek poprati ta stanja
ali i prođe.

Hvala Perce...vrijeme radi svoje:-(((

..moja iskrena sućut
... neka topla duša jedri prema svome raju ...
... sunce se rađa ujutro i umire u suton
..brod kad isplovi uz luke ... opet se vrati
... a kad neko umre on se nevraća ..al ponese dio nas
nek počiva u miru vječnome ...

Hvala Raky..lijepo rečeno:-(((

ISKJENA SUČUT,GJAVU GOJE!!!

Hvala Kjele:-((((

Tuga. :-(

:)*

vjrovanju u ponovni susret gajim jedino s Tesom, nikog ostalog ne želim opet susresti...kako je to pak tužno

Je Jimy..baš je tuga:-(((

Bugič.....baš smo sada iza Mise o tome pričali.Tko zna u kojem krugu Pakla ili Raja ćemo se naći ali.....bilo bi dobro ponovno sresti neke ljude i ludo se provesti.Čekam da se netko vrati i ispriča da mu se bas to dogodilo!

Arabice, ne znam o kome se radi, ali tu smo uz tebe.
Ako ti je utjeha da ćeš se vidjeti s nekim nakon smrti, vjeruj!
Ja ne vjerujem, ali to je moj problem.

Moja sućut :(

Juicy....hvala ...to je samo trenutačna utjeha..ništa više:-(

Slovko...hvala:-(((

Moja sućut arapo . Svaki gubitak je težak, posebno kad su u pitanju nama drage i bliske osobe.Sve ih je manje na ovom svijetu i sve smo samiji. Da, bolje odlazak u vječnost nego muke. Plakat ćeš kad već suze dođu...olakšaju. Sjećaj se lijepog...

Hvala ti Fata....vec je lakše jer..osjećam da je i njoj puno lakše:-(((

arapo draga :(
iskrena sućut...
Ti odlasci dragih nam ljudi su bolni. kao da nam netko uzme djelić nas, i ostavi samo beskrajnu tugu, koja vreba iz prikrajka. I trebaš ožalovati, i tiho plakati u samoći. Ne ide to...nisu moje riječi utjeha znam, ali eto bar dio mene osjeća s tobom :(

Hvala ti Purpi.....tužna sam jer..još mi je u 4 mj kada sam imala Koronu..nosila kruh iz dućana..i onda rak na plućima..pa na želucu i na kraju u kralježnici i .....ode brzinom munje.Ja to ne mogu prihvatiti a moram:-(

Prebrzo i prenaglo. No, kao i uvijek...bolje za nju da ne boli više. Smirila se. Oni koji su je voljeli....ostaju u tihoj boli i praznini. I to je u redu, i treba plakati i cmoljiti jer kad gubimo nešto drago, bolno je. :(

Da.....znam da je za nju dobro da je tako brzo prošlo ali...vec dugo nema dobrih stvari..samo loše pa je i tuga još jača.....kao da se više ništa pozitivno i lijepo ne dešava.
No.....kako se kaže"Život ide dalje"

Moje skromno mišljenje je da su osobe koje su dugo same , nekako navikle biti jake, hrabre, odvažne. Nisu si dozvoljavali biti slabi i nikakvi, jer sutra je bio novi dan, nove obveze , brige, problemi koje treba riješiti.
No, zbog toga, zaborave, (kao i ja) biti ranjivi, neutješni, slabi. A to treba. Dozvoliti si biti danima nikakav, tek da se duša odmori i odtuguje.

U pravu si...mi samci smo prilično jake biljke..ja jesam sigurno ...ali....emotivac sam veliki ...a strašno držim do ljudi koji su mi na bilo koji način pomogli kada sam bila u bilo kakvo teškoći u životu...to nikada ne zaboravljam.Za takve osobe sam spremna sve napraviti pa i tugovati do besvjesti.Ja si to i dozvoljavam.Znam da od sutra počinje život bez drage mi osoba i naravno da cu živjeti..no....dugo ću još razgovarati sa njom i puno sitnih stvari će me na nju podsjetiti.I nisam zbog toga tužna.Sretna sam da je takva osoba bila na mom životnom putu.

To si lijepo rekla. Trebam i trebamo biti zahvalni na svakom onom biću koji nam je darovao dio sebe, svog vremena, svojih riječi, svojih djela, i kada nisu više tu negdje oko nas. :)

Svjesna sam da griješim u pisanju ali....ne da mi se ispravljati ...danas je tako :-((

Da ...i sada sam zahvalna na svakoj napisanoj mi riječi.Uvijek sam dobila podršku kada mi je bilo teško i .....veliko HVALA:-))**

Znaš, čudno je ovo mjesto. :))
Koliko god se i svadili, i proturječili, opet, iako nas je vrlo malo, ne izostane ona doza ljudskosti i razumijevanja u teškim situacijama, a to je dobro :)

Naravno..zato sam i ostala tu.Pa nisam baš toliko jadna da ne bi znala otići s mjesta gdje ljudi nisu dobri.Ovdje se samo povremeno nekome pomrači i to je sve.Pa svugdje je tako.Uglavnom...malo sam ljudi u živo upoznala i većina je potpuno OK...a sigurna sam da i ostali koje nisam upoznala su isto takvi!:-))

drži se.. sretno..

Hvala ti Haby!:-((