Bože moj gdje ja to živim?

Godinu dana sam čekala da mi procvjeta najdraži cvijet i eto...dočekala sam .Godinu dana korone je prošlo i ja se nisam više htjela nadati da ce nešto stati..da ce se ljudi početi opet smijati..da cemo veselo cvrkutati na kavi ..da se nećemo bojati pogleda ako negdje nedo Bog kihnemo.Kupila sam dvanaest malih lukovica i posadila ih u posudu koja je i onako prevelika za moj dom od ...ni trideset kvadrata...ali opet tako mala za ovih dvanaest lukovica no.....mislila sam ...ako nije meni teško u malom prostoru..nece biti ni njima.No..kako su dani prolazili ..pa mjeseci...nisam ni za to više imala nade.Nekako mi se činilo da je sve stalo i prestalo.I jedno jutro....ugledala sam nešto malo ....žuto zelene boje....mlado...tek rođeno.Znam da djelujem pomalo blentavo ali....zaplakala sam od sreće i zahvalila Bogu bar na tom jednom životu.No....počelo se to redati malo po malo ...sve su krenule i sreći nije bilo kraja.Na slici je bilo nekoliko boja ...a ..pošto je to moja struka znam da se često dogodi da to i nije baš tako kako piše i da kupiš žutu ružu a procvate crvena i tako svake godine..no..dala sam se iznenaditi i ....eto ih.Ovo su prve tri koje su procvale i moram ih pokazati onima koje i koji znaju kolika je to sreća kada nešto uspije .To je kao i ljubav koja uspije ..kojoj daješ puno sebe i nešto očekuješ za uzvrat.
Moje Frezije i ja nismo ni sanjale da bi nam netko mogao prijetiti i željeti uništiti naš mir i sreću.Ali neće.Necu svaki dan suzama zaljevati ovu ljubav..uvenuti će.Žao mi je svih koji pate...žao mi je svakog izgubljenog života ali znam da ce tamo gdje ima ljudi velikog srca i gdje mirišu Frezije uvijek biti dom.

Lijepo...
Cmok...

Hvala Wasy:-))

I moj Božićni kaktus se budi .. željno isčekujem da rascvjeta ;))

Ema..budi se život i obično nas to veseli...no..uvijek ima onih koji vole biti u mraku :-((((