sve što sam
sve što ostaje od mene....
kad me spališ i oduzmeš mi moć da budem ja
nešto malo suhog granja i nešto dobre zemlje koja mi prekriva tijelo
tvoje tijelo nije ničim zamjenjlivo
nikad nisam tako dodirnuo nikoga
opečenim rukama još tražim vatre
srljam i srljam....budalo
nikako me ne zovu
nemaju interesa
drugi me se boje
i to je ok
sve se dugine boje stapaju u jednu...a to je kod mene siva.
sva ona zakopavavnja lica..bježanja u neke male ulice...
rađaju djecu koja nisu niti lijepa niti dobra
kad izranjam iz mora..naplavine trulog drveta mi leže na leđima
nikad lako
čestitam sam sebi i udišem novi zalogaj zraka
velik sam i umrijet ću sasvim lagano i teško i jebeno
ptice s mojih leđa će poletjet i graktat
raznest će ono malo duše što imadeh na tisuću strana ove ispaćene zemlje
posijat će samo tužne stvari...sa malo blijedog sjemena čistog veselja
ruke su mi hladneLink
11.05.2023. u 17:48 | Dodaj komentar