Bože moj gdje ja to živim?

Moja dva najstarija unuka idu svake godine desetak dana sa izviđačima na prekrasna mjesta i ove godine su negdje oko Karlovca .Nije važno gdje su jer ovo mjesto djeluje tako čarobno tako odvojeno od svega ovoga lošeg...kao neko lječilište.
Kada se sjetim svojih 17 godina provedenih u izviđačima.....nezaboravno i neusporedivo sa bilo čime kasnije u životu.Tako sam sretna što su i moji klinci odabrali taj put.Za uvijek će to pamtiti..a i dobro će im doći puno toga što će naučiti i da ne govorim da neka prijateljstva iz izviđača nikada ne nestanu:-)))

Jutro...

Wasy:-))

Uvjek sam ljubomorno gledala izviđače.
Moji me nisu pustili :(((

Pogni...toliko sam batina radi izviđača dobila da ..nije to za pričati.Danas bi mojoj mami oduzeli djecu radi toga..no....toliko sam voljela to društvo da bi uvijek pobjegla..i jednom me nije bilo par dana jer sam trebala ići polagati za vodnika a ona me nije pustila.Naravno da sam zbrisala i bilo je tu svega i svačega no...ja sam vodnik ...tada sam vodila poletarce i bila sam sretna:-)))