WDF

baš se uželio ove pjesmice..nešto malo nježnosti kojom se mogu nahraniti.

Link

možda hrani moju sujetu o tome..da sam nježan...a nisam.
možda me samo smiruje...možda malo zaboravim.....malo zaboravim
a...puno se sjetim.

sjetim se vikanja...sjetim se suza
sjetim se neimaštine...opomena za račune,glatkog sunca dok putuju po tvojoj koži,kako sam te volio zagrilt...i kako mi nikad nisi rekla da je dovoljno..ili previše.
ne zaboravljam nit kuhano vino u hladnoj sobi i hihotanja ispod popluna

sjećam se skoro svega

tvojih mirisa...i danas putuju sa mnom.
mogao bih uvijek osjetiti tvoj miris...slijep i gluh...znao bih da si tu.
kako si uvijek mislila da ću napraviti nešta važno....a nisam
sebe nisam razočarao...tebe jesam

dešavaju mi se neki dani kad mi samo misli krenu unazad
moglo je biti bolje...kako da nije...al...morali smo se mijenjati oboje,a ne samo ja
al...sve je dobro...sve je ok...

nemam pojma šta moje tihe riječi žele reći
al...eto...tu smo.
živi smo.....



Link

e pa danas poJezija na sav glas,:))) ja tam kod Heidi prosipam

hahaha a eto...nešto je i u zraku...ne samo pod kožom )))

ali djurika... da možeš pisati i ovako nježno...tanano, tanušno...nisam znala...još )))

eto...sad znaš

nježan sam kao trska na južini...

:)) pa zna Đuro nije da ne zna
al ne bi đuro bio đuro da ne veli makar u naslovu...nema milosti :))) hhh

hihihi

)) baš
i da. sada znam ))

nema milosti :))

oho ))

ajd da se i kod tebe zaigram :))


ti si kao trska na južini, kažeš,
ali to boli, povrjeđuje
šiba me i ranjava, onako sitnim, tankim rezovima
po zglobovima i rukama koje za tobom i dalje posežu
kao da oduvijek znaš umijeće japanske borbe lepezama
taman da ostanu ožiljci koje onda vidam, danima
jer krvari, svaki
iako se izjutra kaješ i kažeš da ćeš sve to izljubiti
novom žudnjom i svim svojim srcem iscijeliti
ne mogu, previše je toga, predugo to traje
i ta vikanja, ta strast i ta otimanja, te borbe,
tijela, uma, srca
stalna mijena žaljenja i želje
i već je masa tih ožiljaka
i da, i strasni su i ti, baš takvi dani, ne sumnjam
i tu je sva ludost , bezumnost našeg ljubovanja
vidim te, jer osjetim baš svaki rez zaboga
ima u tebi neporecive strasti, ali na ovu ovakvu nisam spremna
i svaki puta me iznenadi, jer je previše ludila kod oboje
ali označio si me, tim pečatima, kao zauvijek tvoju
svaka ta porezotina, koja ne nestane već pobijeli, čini ožiljak,
u spomen ljubavi, koji je vidljiv i ostaje na mojoj koži
i podsjeća na bol koja je istovremeno i moja i tvoja
svejedno, žao mi je
no ne želim se više natjecati

šališ se donna....

sa nas dva? svakako, nema veze sa nama dvoma, samo onak na temu, tvoje- trske...

svaka porezotina koju ja dajem je duplo veća na mom tijelu
sve žalosti koje poklanjam spuste sidra u moje srce
čupaju one mene malo što je ostalo...
i nikad mi nije žao.

ne donica...nisam mislio ništa loše....čak mi je drago da si me pomalo drukčije shvatila
zahvaljujem se na tvojim riječima.

ma znam , ne brigaj, :))

samo da ne bi neko škicao i pomislio da nekaj, kaj već a pod obavezno krivo i bla


pišemo večeras poeziju

znam te.
budi bez brige
...a valjda i ti znaš mene.

ja ću večeras utopiti poeziju i pretvorit ju u bivanje.

sam daj, škicam krimi petak na tv,u :)

ajme meni......

Mercy - čokoladice
Uvijek uzmem one s marcipanom :))