vrijeme je...
sve što mi se desilo...sve je moja krivnja
sve ono prekriveno bolom i šutnjom sam sam stvorio
danas zato zaobilazim ljude...nasmijem se na njihove gluposti...klimnem glave kad lažu i prave se pametni
izdržim koji sat,a onda se vraćam sebi...još pokvarenijem i samom.
ponekad se volim sjećati
ponekad ne
sjetim se najprije tvojih nasmijanih usana
i danas volim vidjeti kad se nasmiješ...
iako nikad nije isto.
moje ruke su valjda postale premale i hladne da zagrlim ono šta mi je bitno
a...i inače ne volim dodirivati ljude
ponekad mrzim tvoj smjeh
ponekad mrzim tvoje stisnute usne
nije bitno kakva si ti...nitko nije svetac..
a ja to zaista nisam
sjećanja nas i kvare i čine plemenitima...mene ono prvo...
iz nekog kuta....nije moj život nešta...ali kad se okrenem za sobom...imao sam nekad i sreće..
imao sam i nesreće....al...bože moj ...tko nema...
trebam spavati
trebam zatvoriti svoje oči boje olova
laka noć
rex
Link
16.01.2024. u 0:51 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar