log
dal postoji samo jedan način kako prepoznajemo druge...
dal postoji samo jedan put kojim mislimo da smo sebe usmjerili ?
postojimo li i izvan naših kamenih puteva ?
bivamo li na nekim poljima...šumama...gdje bi svi mogli biti veći....širi i ljepši...?
zaista lijepog srca i otvorenih grudi za nekog prigrlit....
zar zaista treba probati sebe oslobodit puteve u ono malo budućnost što nam preostaje
ono malo sjaja i topline koje ćemo izmoliti od samih sebe...a i vas.
zar moramo povrijediti sve oko sebe da bi dobili ono malo što mislimo da nam je potrebno....
zbilja moramo povrijediti nekoga da budemo veći ?
ja se ne molim nikome.
ne poznajem bogova osim sebe.
poštujem...ali ne prepoznajem.
sve tone u crveno i sivo i crno....
samo tone
kakvi smo...nit raširene ruke...sa toplinom...sa otvorenim očima ......ne mogu nam pomoći
niti neće..
basta
Link
14.04.2024. u 23:28 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar