WDF

iz svojih noćnih mora skoro da nikad ne izlazim
sanjam i po danu
te britve mojih misli su uvijek sa mnom

stoje mi uz tijelo i gledaju gdje ću se pokrenuti
nikad ne znam jel će mene posjeći ili nekog tko mi je blizu
obično su tihe
nježne
samo vidim kako kapa krv

tek onda vidim da sam zarezan
da nisam bio dobar
da moje tračnice idu negdje gdje je samo mrak...i nema ničega
samo pustoš
suha trava i uvelo cvijeće
mrtve suhe šume posvećene šutnjom

i šta je dobro.
prihvaćam to
privijam tu krpenu lutku od samoga sebe na grudi i vodim nas na lomaču
prokleta vatra
rođen sam u njoj
trebam valjda i umrijeti s njom

i ..sad gledam puste zidove svoje sobe uljepšane čavlima koji ne nose nikakve slike...a nekad su nosile
zbijam šalu sam sa sobom da mi bude ljepše
lažem si po miliontni put
lažem i kradem
samo da smirim te oštrice koje hodaju sa mnom

kradem i režem mesa mrtvih životinja
trujem misli svih vas

kupam se u mjesečini.

Link

jutro đuro! perači ulice su me jutrom probudili! jednom godišnje to čine, kao i ja...jednom godišnje se probudim i onda...požalim! lipanj nikad nije bio moj mjesec, samo što to nekako svake godine potvrđujem? možda je bolje da se ne budimo?

Mislim...držim čak da ne bi bilo zgoreg ..al..ti vidi..imaš godine i pamet ;)))

kome se obraćaš vlado ?

Pa tebi djuro..
Jel ovo tvoj zapis ..jel naslov "trebam li se probuditi"?
Jel neki problem u komentaru..?

Uopće te ne doživljavam kao krpenu lutku.
Itekako si budan. Baš onoliko koliko je potrebno i prihvatljivo.