Nepodnošljiva lakoća odlaska
I samo tako, jedna whatsapp poruka, par rečenica, pokoja floskula i sve je gotovo. A toliko puta smo razgovarali do duboko u noć uz čašu vina. Raspravljali smo mnoge stvari i kužili svijet...
I ne, nije do tebe. Sa tom pošasti lakoće dolaska i odlaska ne srećem se prvi put. Svaki put je to isti ciklus, iste priče, ista uvjeravanja. Ista objašnjavanja u noćnim razgovorima kako sam ja divan no samo je problem što do sad nisam sreo onu pravu.
A ti si prava.
Do poruke na whatsappu a onda će neki slijedeći noći razgovor uz čašu vina sa nekom slijedećom pravom doći do zaključka kako sam ja divan i nezrelo je prekidati preko whataspp poruka i kako eto sad tu butelju sa mnom napokon dijeli ona prava.
Da znate da sam se već počeo pomalo plašiti natpisa po profilima: "Ja znam što želim".
Nekako nikako da mi to neka pokaže u praksi.
Nekako danas me želi a sutra pak ne.
Ne znam, čini mi se da se sve to zajedno pretvorilo u tako površno prihvaćanje svega, idemo se voljeti do neba ali do srijede.
Tad ću se predomisliti.
Jer eto to je danas tako.
Postalo mi je nepodnošljivo lako sa sadašnjom pričati kako je prethodna bila neprava...
"If you want a lover
I'll do anything you ask me to
And if you want another kind of love
I'll wear a mask for you
If you want a partner, take my hand, or
If you want to strike me down in anger
Here I stand
I'm your man"
Link
16.11.2024. u 21:04 | Dodaj komentar