priča o Badnjaku

"Izlaskom Sunca počinje jedan od najčarobnijih dana u godini.
Sve što se danas priprema odnosi se na cijelu godinu, a svaki korak koji se danas načini ima posebno značenje
za sve što će se od danas nadalje dešavati.

Ako netko želi promijeniti svoj put ili pročistiti srce, olakšati dušu, danas je dan kada to može odlučiti i snaga godine
će mu biti u leđima.

Danas je i posljednji dan kada je Sunce još staro i u suncostaju, od sutra ono se uzdiže mlado, a svaki sljedeći dan
ono će postajati jače i dan će trajati duže, i Mlado ljeto sutra će biti rođeno.

Najstariji muški član iz obitelji i onaj najmlađi ustat će rano pred zoru i otići u šumu.
Tamo će otići do drveta koje su već unaprijed odabrali, to je obično hrast ili grab pa zahvaliti njegovu duhu i posvetiti ga vinom i medom.
Cjepanicu od tog drveta počistit će i ukrasiti bršljanom i božikovinom i na leđima donijeti doma.

Ta se cjepnica zove Badnjak, a duh koji je u njoj, duh je prirode. kojeg će navečer pozvati i unijeti u kuću,
Gruden večeras postaje Badnjak.

Oganj zapaljen na toj vatri dočekati će rođenje Božića, a blagoslovi oslobođeni iz Badnjaka osigurati će plodnost i
blagostanje domu i svima pod krovom.

Ako je na imanju zdenac ili izvor, njega će se isto okititi, a na njemu se zapali svijeća.
Bunari su drevni prolazi u podzemni svijet, a kroz jedan takav bunar i mlado Sunce će se sutra uzdići na nebo.

Navečer kada Sunce zađe, počinju molitve i zazivaju se blagoslovi za dom.

Prvo se hranilo blago; sve životinje koje su na imanju i brinule se da ljudi budu siti, a onda i svi duhovi zaštitnici,
pa djeca i ukućani.
U kući bi ugasili sva svjetla, a onda bi ponovo najstariji i najmlađi u dom unijeli Badnjak i jednu svijeću kojom bi donijeli svijetlo
u dom i upalili ostale svijeće, a sa Badnjakom upalili peć.

Dok bi ulazili preko praga zazivali bi blagoslov:
"Daj nam Bog picekov, racekov, telekov, pajcekov, žira i mira i zdušnoga veličenja!"

S Badnjakom bi u štalu i u kuću unijeli i frišku slamu na koju bi djeca lijegala i spavala te noći.
A slama bi se stavila i na stol u obliku križa koji bi spajao sva četiri ugla stola, a po njoj bi se radile staze od pšenice, ječma, kukuruza, graha ili drugog bitnog sjemenja za tu obitelj. Staza se počinjala risati od kuta prema centru stola, oponašajući tako da svi blagoslovi dolaze i slijevaju se u kuću te godine.
Po završetku bi se preko svega prebacila bijela stolnica, a na centar bi se stavila posuda sa svijećom, jajima, kolačima,
orasima, suknom, iglom i koncem te proklijalom pšenicom. Tu bi se još stavilo bilo što drugo bitno što je predstavljalo obrt ili čime se ta obitelj bavila, tako da bi se blagoslovi “slili” na sve u centru i “množili” pod krovom toga doma.
Tako postavljen stol i slama se ostavljala u kući sve do prvog Ivanja (27. prosinca)
Tada se sjemenje i slama iznose ponovo van u prirodu.
Sjemenje se davalo životinjama da jedu, a slama se slagala oko voćaka i vinove loze, a pepeo od Badnjaka se posipao po vrtu i polju imanja tako da su blagoslovi bili preneseni na sve što će rasti.

Prije odlaska na polnoćku, ponovo, najstariji i najmlađi član - onaj koji je najmudriji i onaj koji je najneviniji, odlazili su do životinja u štali provjeriti imaju li svega dosta. Tada su mogli sa njima komunicirati, jer točno u ponoć životinje dobivaju moć govora, pa ukućanima mogu prenijeti skrivene poruke i zahtjeve, a ovi njima svoje želje i težnje za sljedeće ljeto.
Ako bi na imanju bile pčele i njima su ljudi okitili košnice jednako kao i dom, a u ponoć bi preko njih mogli primiti ili poslati poruke svojim preminulim precima, ili čak slati poruke božanstvima.

Večera koja je bila postavljena na stolu imala je uvijek i jedno mjesta viška, za nekoga tko bi mogao nenajavljeno navratiti. Putnika, lutalicu ili dušu nekog pretka, tako da je za njega uvijek trebalo ostaviti mjesta za stolom i hrane da ga se može ugostiti.

Nakon povrataka s polnoćke na stol se stavljala dodatna svečana hrana i kolači, ona koja više nije posna i tek tada siti; sve životinje, ukućani i djeca odlazili su spavati.
Zora koja će ih ujutro dočekati biti će novo Sunce mladoga Ljeta."


Muzej zaboravljenih priča...Zdenko Bašić

24.12.2024. u 17:19   |   Editirano: 24.12.2024. u 17:22   |   Dodaj komentar

pa eto, igrajmo se pravilima, ne mora nešto biti dogma, napravimo svoju tradiciju...

Autor: ladonna2   |   24.12.2024. u 17:21   |   opcije


Zaboravljene priče??

I ja sam spavala na slamici ispod stola :))
I kitila se božikovina.

Autor: pognioci   |   24.12.2024. u 18:51   |   opcije


Donice nek i tebi bude nesto dobro danas :)

Autor: Jarac999   |   25.12.2024. u 11:14   |   opcije


sretne saturnalije!

Autor: sara_tera   |   25.12.2024. u 19:55   |   opcije


Donna oprosti, jučer sam nehotice preskočila tvoj post, ali svejedno ti želim sretne blagdane.

Autor: Semplice   |   26.12.2024. u 20:28   |   opcije


Dodaj komentar