vještičje kronike

i svako, ali svako bi trebao, svoju djecu, unuke, nećakinje
uglavnom, odvesti dijete, a i sebe, na Ščelkunčika aka Orašara dakle na tu baletnu predstavu,
može i više puta
jer tu (i) zimsku bajku treba vidjeti, u tom originalnom izdanju, kroz ples svih plesova - balet
koji je uvijek da, na čuđenje nekih, i dalje bez ikakvog txt,a

ali nemojte baš, da to bude dijete koje je jedva i to ako, napunilo 5
jer premalo je da zadrži pažnju, na cijelu priču, i da je ne znam kakva (i) božićna bajka u pitanju
i iako je sve čarobno, vilinski snovito
jer vrlo brzo počinje ispitivanje, premještanje u krilo ili sa krila, pa lagano cviljenje, jer bi ona dolje sa krila, pa ne vidi dobro
ili započinje dosadno, ali uporno lupanje nožicama o naslon sjedala ispred, jer djevojčicu stariju osnovnoškolku naravno to smeta, i okreće se i ona, i meškolji nezadovoljno ramenima
a onda logičan slijed vrtićkog doba, je i šetnjica, pa plesuckanje u prolazu, pa zvanje mame,
jer mrak...

jer da, ova baletna bajka je već neko vrijeme skraćena..na jedva 2 sata, sa jednom pauzom,
i u zadnje vrijeme nema cijelog dijela plesa Šećerne vile
dio zamjenjuje ples Klare,
u originalu taj čarobni balet traje preko 2 sata

a nedavno sam opet bila na jednoj
i otprilike i u razmaku od 6, 7 g. nekako se poklopi da je opet idem vidjeti, i i dalje je lijepo
kad je lijepo, posebno
tako da uviđam i promjene u publici, ponašanju, odnosu prema kulturi, svijesti kako se kulturno uzdizati, kako i djeci dati uvid, u osnove, u kulturnu klasiku, jer balet, jer HNK

sada sam čula 8.-godišnjakinju, da kaže i to prije pauze...lijepo je, ali koliko ovo stvarno traje ?!
pa sam za prošli posjet čula mladu majku, koja se nije sasvim uspjela riješiti naglaska iz svog kraja, da svom vrlo zgodnom i stvarno lijepo obučenom dječaku tumači, da će evo sada započeti

zimska bajka OrEšar, i tako par puta, jer OrEšar, pa OrEšar

malo mi je bilo falilo, da joj ne kažem
majko ne, ovo nije OrEšar, bruno, ni tenis, ovo je OrAšar još bolje je da kažete Ščelkunčik

a onda čujem od prijateljice, da je svjedočila da su u lisinkom ove godine posjetioci donosili kokice, čips, jer šta dijete da radi, onako buckasto, crveno u licu, stegnuta vrata bijelom dolčevitom, a bez kokica dok gleda to nešto na pozornici, jer ne smije ni do svog mobitela

isto tako, ne znam točno zašto se plješće na “krivim” mjestima, i od kad je to postalo u redu,
ili je logika ajmo pljeskati i mi, jer je neko počeo pljeskati, ne želimo valjda ispasti neznalice, nedobog seljaci

ali onda sam malo čitala da je to postala kao uobičajena praksa, jer svaka plesna bravuroza išće pljesak, valjda
jer popularnost djela, jer masovna potražnja i prodaja karata, jer selfiji, i kako ćemo na instaću reći da smo propustili ovogodišnjeg Orašara

i nadodaje mi onda, da je bilo i onih koji su si mobitelima skoro pa pol sata nakon početka,
svijetlili gdje je njihov red i sjedalo, jer se eto ebga kasnilo

a onda me to i ta scena, sjetila meni genijalnog postupka Lovre Pogorelića, kada se jednostavno
ustao i otišao od klavira i sa pozornice, jer publika nije htjela prestati pričati..

sjećam se i da je na zadnjem koncertu u Ljubljani- stožice, Patti Smith,
sve nas zamolila da se ugase mobiteli, i da si video mogu pogledati doma, na svakako većem ekranu
a ona je ovdje došla sa nama podijeliti osjećaj koju njena pjesma izaziva i u njoj, i u nama
i onda je zastala i čekala..

i tak, svijet se očito mijenja, pogotovo za nas kaj smo išli godinama, a pred Božić gledati balet Ščelkunčik i nismo ga naglo otkrili kao must-see - Orašara...

edit: a zakaj frkćem nosom na ime Orašar, i zakaj preferiram i dalje Ščelkunčik
jer
“figura orašara, poznata i kao orašar, ukrasna je inačica drobila za orahe, koja se najčešće izrađuje u obliku koji podsjeća na igračku vojnika...
U njemačkoj tradiciji figura orašara je simbol sreće koji tjera zle duhove. Gotovo svi orašari koji su nastali prije prve polovice 20. stoljeća su funkcionalni, dok velik dio modernih orašara ima samo dekorativnu svrhu”- izvor..wiki...

i jer publika koja hrli na Orašara, na cvjetnom na Badnjak u zgb, preferira dragačevske trubače i “kible” sa šampanjcem,
za njih “izabrane”... jer ima se, more se...

ali radujte se narodi, šta sad...
...

https://www.jutarnji.hr/vijesti/zagreb/pogledajte-atmosferu-na-cvjetnom-nem


a-slobodnog-stola-a-doznali-smo-i-koliko-kosta-rezervacija-na-spici-300-eur


a-moze-15536411?

Ove godine sam gledala orašara. I rasplakala sam se. Ja - tvrda srca.
Lokalna baletna škola imala je 4 predstave i uspjela sam uhvatiti kartu za treću predstavu. Online, bez čekanja u redu.
Na ulazu u dvoranu nisu pregledavali karte, nego su dvije krasne mlade dame dodale program i svakom sa smijehom zaželjele lijepu večer. Sve je bili puno. Tko je došao bez karte dobio je pomoćne stolice. Razdraganost u zraku. Pola dvorane poznajem iz viđenja, ostale i životnih susreta.
Onda je počelo.
Dugo hodam zemljom i dugo se smucam po kojekakvim kulturnim događanjima, ali baš me puknulo koliko imamo lijepe mladosti. Koliko truda su uložila ta velika i mala djeca da su bili na profesionalnom nivou, a s druge strane, znam i njih i njihove roditelje i bake.
I da, ispred pozornice su trčkarala djeca oponašajuć one u predstavi i mislim da to nikome nije smetalo. Baš je tako moralo biti.
Toplina Božića.

i da, orEšar je.
Oreji
Orasi su oreji, pa je i on orešar. Ili bolje rečeno: Orejar

Dona hvala za pojašnjenje mojih poruka Sari.