balada botswana

nekako još od studentskih dana mislim da nije bio normalan, ali nekako smo ga svi prihvatili baš takvim kakav je - izvan okvira rekli bi.

uvijek je nešto smišljao kako bi zaokupirao što veći broj ljudi i sve bi bilo dobro da je to smišljeno nekad sproveo u djelo, ali je najčešće on prvi odustao pa često taman kad bi pronašao nekolicinu onih koji bi čak i otišli na neki od tih nekih izleta koje je često isplanirao do najsitnijeg detalja.

sjećam se jednom kada je uspio preko studenske udruge dogovoriti okupljanje svih studenata koji su glazbeno nadareni da organiziraju koncert za prikupljanje donacija za poboljšanje kvalitete studentskog života pa je čak izradio plakat za taj događaj što je za njegove pojmove sudjelovanja zapravo bio i vrhunac, a onda na kraju poslao totalne anonimuse da s tim plakatom pohode tvrtke u gradu za prikup sponzorstva da se uopće koncert održi.

najveći problem u tome je bio što je on to tako isprezentirao drugima oko sebe koji su vjerovali samo dok je on bio prisutan jer je ulijevao sigurnost i stav kao da zna što želi napraviti i kako bi to trebalo izgledati, ali za završni potez je izgubio volju pa je sve nekako propalo pa smo svi na kraju završili u otv domu na fešti koja uopće nije bila loša, ali on se nije pojavio samo nitko sa sigurnošću ne može reći da li zbog srama ili zbog jednostavne njegove nezainteresiranosti.

mi smo svi samo znali da će se u ponedjeljak pojaviti na prrdavanju i ponašati kao da ništa nije bilo što je zapravo i točno jer stvarno ništa nije bilo, ali on je i dalje uporno pokušavao držati sve u nekoj neizvjenosti do iduće ideje koja je samo trebala postati dobra priča što je njemu bilo dovoljno.

nisam dugo ništa čula o njemu, ali evo neki dan mi je kolega s posla rekao da ga je sreo i da radi na jednoj televiziji kao kamerman i da puno putuje i da ima puno izvrsnih ideja o nekom privatnom biznisu kojeg planira već dulje vrijeme pokrenuti, faks nažalost nikada nije završio, oženio se nije iako je bio u nekoj duljoj vezi, puno putuje i nema vremena za sve što mu je u planu barem prema njegovim riječima živi skromno i zadovoljno.

Pa dobro zivi :)

hm...danas bi rekli da ima ADHD! a tko zna, koliko nas je nekoć isto imalo taj ADHD a rekli bi za nas da smo...drugačiji, nestrpljivi i sl. u stvari, u glavama ljudi često je dovoljna samo zamisao i misao, a realizacija je nešto suvišno. ali priznajem da bi me takva osoba frustrirala...to je kao da imaš sex bez orgazma...onaj finiš ipak fali!