zmajić

Kao i godinama prije,
upalila je svijeću,
taj dan,
tiho mrmljajući molitvu
za spas duše
iako više nije bila sigurna
moli li za duše umrlih
ili za ove što oko nje još dišu.
Plamičak je titrao
lelujavo kao da pleše,
kao da se igra
pa su njene misli
odlutale
u ono vrijeme
kada je puna ushita
lepršajući plesala
cijelom dužinom
plesne dvorane.
svi su gledali
zadivljeni umijećem,
a danas pali svijeću
sjećanju
koje je uspjela
sačuvati.

Ljudi moji, ovo nije trač,
ali ne smijem iz dvora izač’
da me stotinu očiju ne prati,
kamo idem, svi bi htjeli znati.
.
Sve zanima moje putovanje
kol’ko jedem i zdravstveno stanje.
Svi brigaju eto, moju brigu…
Ja u džepu čuvam za njih figu.
.
Neću figu javno pokazivat’
a niti se pred ikime skrivat’.
Živim život i boli me briga,
doć’ će svima na naplatu figa.
.
Kada kuham otvorim prozore
mirisi ih fini mukom more.
Nagađaju tada što se kuha;
hoće l’ biti na stolu mi kruha…
.
Zavist korjen od davnina ima,
ukorijenila se danas je u svima,
niko nikom baš po volji nije
ko da zloduh u svima se krije.
.
Vesel’ osmijeh i brdo kolača
zavidnome najbolja je plaća;
začepi im sa lakoćom usta…
Put putujem, a ulica pusta.

https://m.youtube.com/watch?v=aWxjyf7OqAs

Plavo nebo.
Na njemu Mjesec spava.
Njegova ćelava glava
svjetlom se svijetli.
.
Nisu ga jutros probudili pijetli
pa ne zna da je sinoć
bez kočnica i rampe
zapio sve svoje lampe.