Planktonska ljubav

Ne vjerujem mislima ko teškim oblacima.
One dođu, zastanu i pomalo iščeznu.
Ne vjerujem hladnim noćima i dugim satima.
Njih potisne svjetlost i toplina dana.

Ne vjerujem da se ponovno glađu
može promijeniti oblik ljudskog tijela.
Ne vjerujem da je oko za oko zub za zub
jedino što nam preostaje u ovom svijetu.

Vjerujem u tebe, u tvoj pogled,
u tvoju izrečenu misao i osjećaj sreće.
Vjerujem u glinenu skulpturu
koju si oblikovao prema mom tijelu.

Vjerujem u tvoju prisutnost
u tvoju golu ruku na mom licu.
Vjerujem u tvoj osmijeh i
oči duboko iskrene i sjetne.

Vjerujem u plavu boju oceana
i ljubav kitova i planktona.

Ako ikad poželiš vratiti smisao
u našu ljubav, našu sreću,
naše nešto, potraži me.
Tu sam kraj tebe.

Duboko ljubavlju protresi me
i zauvijek zagrli me.

29.07.2025. u 23:20   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar