Malo teksta

Nema bjeline u mislima.
Nestalo je ushićenja.
Samo praznina,
sumnja što proždire svaku nadu.
Puko ispitivanje i eksperiment.
Mutno je oko izmučenog čovjeka.
Ah, želio je rasti, obnoviti svoju vjeru.
Kao što koža obnavlja svoje stanice…
A sada?
Izgubio se hodajući bos po laporu
isuviše spuštena pogleda i lica,
ćutio je mekoću na brdovitu putu.

Tragao je za smislom Riječi.
Sa strijelom u srcu i nogom putnika.
S vjetrom u travi i pčelom na prašniku.
S grožđem u ruci i snagom vjernika.
Spoznao je Tebe,
koji si bio , koji jesi i koji ćeš biti…
Letio je na krilima Tvoje prisutnosti.
Iščekujući odgovore nestrpljivo tumačio znakove.

Razbio se vrč života.
Nestalo je ove sigurnosti, čvrstoće i topline.
Nastupilo je čekanje na mekom paperju nizine.
A Ti?
Hoćeš li se ponovno vratiti?
Obnoviti svjetlo milosti.
Donijeti oproštenje i stanje blizine.