Godot samo što nije

Znate onaj osjećaj u starim filmovima kad junak napokon pobijedi zmaja, spasi princezu i taman se sprema za veliko slavlje? E, tako sam se nekako ja osjećao. Nakon moje epske sage s kišobranom i njenog legendarnog izleta u krive dubine podzemne garaže, rezultat je bio neriješen. Poštenih 1:1 u našem malom prvenstvu simpatičnih zbunjola.

Treći dejt je bio na pomolu. Plan je bio genijalan u svojoj jednostavnosti: idemo pješke. Nema prijevoznih sredstava, nema kišobrana, nema parkinga. Nema varijabli koje bi mogle poći po zlu. Što se može dogoditi u šetnji? Da zaboravimo kako se hoda? Činilo se kao sigurna oklada.

Dan prije velikog finala, dopisivanje je teklo uobičajeno. Smijeh, zafrkancija, potvrda vremena i mjesta. Ja sam već mentalno prolazio svoju opremu: udobne cipele – provjereno, jakna s dovoljno džepova da ništa ne izgubim – provjereno. Bio sam spreman. Organiziran. Fokusiran. Ovo je trebao biti moj pobjednički bod za 2:1.

A onda se dogodilo. Ništa.

Prvo sam mislio da je do signala. Pa do interneta. Pa sam ugasio i upalio mobitel, što je moj vrhunac tehničke podrške samom sebi. Ništa. Poruka stoji na "isporučeno", ali nema onih slavnih plavih kvačica. Nema odgovora.

Znate ono kad gledate u mobitel kao da je drevni artefakt čije pismo ne možete dešifrirati? Prvo sam bio zbunjen. Onda sam razvio nekoliko teorija:

Teorija otmice: Možda su je oteli vanzemaljci kojima je trebala stručna pomoć oko navigacije po garažama Mliječne staze.

Teorija amnezije: Možda je slučajno udarila glavom i zaboravila tko sam. (S obzirom na našu povijest, nije nemoguće.)

Teorija mobitela u nevolji: Možda joj je mobitel upao u juhu. Ili ga je zaboravila u nekom drugom autu, na nekoj trećoj razini garaže.

Prošao je dan. Tišina. Ali ne ona ugodna, meditativna tišina. Ovo je bila ona glasna, zaglušujuća tišina koja vrišti: "Nešto se događa, prijatelju, a ti nemaš pojma što."

A onda mi je sinulo. Shvatio sam da se u modernom svijetu dejtanja pojavio novi sportski potez. Potez koji je nevidljiv, tih i brutalno efikasan. Mlađi to zovu "ghosting". Mi stariji bismo to vjerojatno nazvali "nestala bez traga i glasa", ali "ghosting" zvuči nekako... sablasnije.

I tako, dok sam sjedio i čekao poruku koja očito nikad neće doći, shvatio sam ultimativnu ironiju.
Ispada da sam ja na kraju zaboravio kišobran.
Ona je zaboravila gdje je parkirala.
A na koncu je, čini se, jednostavno zaboravila da postojim.

I to je, dame i gospodo, mat u tri poteza. Priznajem poraz. Rezultat nije 2:1 za mene, nego diskvalifikacija zbog nestanka suparničkog tima.

Ali hej, barem mi je kišobran na sigurnom. U ormaru. I znate što? Mislim da ću ga sutra prošetati. Sam. Čisto da vidim je li sve u redu s njim.

novi dan, novi profili. ova bi te ghostala kad tad

Nikada ne znaš tko je tu 2:1...jer...ako je tako onda si ti pobijedio jer....kada to ne krene kako treba onda može samo biti agonija koja opet na kraju završi razočaranjem.
Život teče dalje i što se manje pitaš to će biti bolje:-)

Što je tu je. Glavu gore!, s kišobranom je sve ok ne sumnjaj u to, zato prošetaj bez njega na prvoj jakoj kiši, a slijedeći put piši ne prije, nego nakon nakon trećeg dejta s onom pravom, gdje će se sve odvijati u laganom tempu. Možda je ona očekivala nešto drugo kad je "promašila" nivo, ali to nije ništa ružno niti loše s njene strane, niti je to ičija krivica ako je do toga. Traži dalje...

"Ponekad postaneš tek kada ostaneš, ponekad nestaneš tek kada prestaneš, možeš odlučiti koliko ćeš se mučiti - na jednome mjestu"
Bare
Crtica je moj skromni prilog :)

Pa ti si car.

I sve da si izmislio prva dva nije lako ni to, i to treba znati.

Svi događaji opisani na ovom blogu inspirirani su istinitim događajima. Imena, točne lokacije i marke piva su izmijenjeni kako bi se zaštitila privatnost nevinih... i nas, krivih.

Također, osjećam se dužnim dodati i onaj klasični filmski natpis:

"Niti jedna životinja nije ozlijeđena tijekom 'snimanja' ovih dejtova. Međutim, moramo prijaviti sljedeće žrtve:

Jedan (1) kišobran je bio privremeno napušten i pretrpio je teški osjećaj samoće, ali je sada na sigurnom.

Jedan (1) muški ego je bio blago natučen, no oporavlja se uz terapiju humorom i pisanjem.

Jedan (1) osjećaj za orijentaciju u podzemnoj garaži je trajno i nepovratno izgubljen. Ne žalimo za njim."

Hvala svima što čitate!

Lajk :)))
(Nisam znao da nakon svega triba novi nick...)
;)P

Zamesti tragove....
Ali...
Ne pada snijeg da pokrije brijeg.....e ;)

hjoj...n da...događa se