svemirska ljuljačka

Preživjeli jasenovački logoraš Dragan Roller, (povjesničar i diplomat) umro je 2003. godine. Njegova kćer, Sibel Roller je čisteći tavan nakon njegove smrti, pronašla očeve dnevnike o zatočeništvu u Jasenovcu.
2024, godine, Sibel objavljuje na engleskom jeziku knjigu "„The Rooster: Discovering My Father’s Memories from the Jasenovac Concentration Camp“ (https://historiografija.hr/?p=41853).

"Jovan Mirković izbrojao je da je o koncentracijskim logorima Jasenovac i Stara Gradiška objavljeno do 2000. godine 1188 knjiga, 1544 memoarskih zapisa i studijskih članaka, te 108 zbirki dokumenata.

....Zajednički nazivnik svih ovih svjedočenja jest potraga za smislom nakon preživljavanja. Svi autori pišu zato da bi se razumjelo kako je moguće živjeti sjećanje na pakao, a ne poludjeti od njega. Pisanje za njih postaje čin terapije, ali i moralni zavjet, pokušaj da se riječju spasi ono što se više ne može spasiti djelom.

....Memoarske knjige o Jasenovcu važne su i zato što su protuteža zaboravu. Od prvih poslijeratnih godina do danas, o Jasenovcu se u javnosti govorilo različito, ponekad su se preuveličavali brojevi ubijenih, a ponekad umanjivali. Svjedočanstva logoraša predstavljaju kontinuitet istine koji nadživljava promjene režima i interpretacija.
Važnost memoarskih knjiga o Jasenovcu nije samo u onome što su autori doživjeli, nego i u onome što mi, kao čitatelji, s tim svjedočanstvima činimo." (Šimunković, Mario, 2025 https://historiografija.hr/?p=49402)

Šimunković stoga daje preporuku za 5 knjiga svjedočanstava o koncentracijskom logoru Jasenovac koje bi svatko trebao pročitati (https://historiografija.hr/?p=49402).

"Za početak preporučujem knjigu U mučilištu – paklu Jasenovac Đorđa Miliše koja je izdana u autorovoj nakladi 1945. godine. Knjiga nije bila po volji novim vlastima nakon objavljivanja jer osim zločina opisuje i svakodnevicu koja je autoru ponekad bila podnošljiva, a zbog toga ju negacionisti Jasenovca često koriste i selektivno citiraju koristeći samo te dijelove ignorirajući ono što im ne odgovara. Zbog toga ovu knjigu treba pročitati kao cjelinu.

Druga po redu čitanja je knjiga Grad mrtvih: Jasenovac 1943. Milka Riffera, koja se danas također opisuje kao kontroverzna jer je prvo izdanje iz 1946. godine cenzurirano zbog toga što se neki događaji nisu uklapali u tadašnji narativ. Svakako treba pročitati izdanje iz 2011. godine da bi se vidjele sve nijanse u logoraškom životu i vidjelo kako izbačeni dijelovi knjige ne umanjuju strahote jasenovačkih logora. Negacionisti Jasenovca također i ovu knjigu često koriste i selektivno citiraju koristeći samo te dijelove i naglašavajući cenzuru prvog izdanja.

Treća knjiga po redu čitanja je 44 mjeseca u Jasenovcu Egona Bergera koja prikazuje život zatočenika koji je u jasenovačkom sustavu logora bio gotovo od samog početka do proboja koji je preživio.

Četvrta po redu čitanja je knjiga Konclogor na Savi Ilije Jakovljevića koja opisuje njegov boravak u Staroj Gradiški. Svjedok je mnogih odvođenja u smrt logoraša s kojima je dijelio ćeliju ili koji su se nalazili u susjednim ćelijama, a zanimljiv je i njegov opis razgovora s čuvarima s kojima je dijelio zavičajno podrijetlo zbog čega su mu često ispričali ono što nisu trebali.

Peta po redu knjiga je Izabran za umiranje, Erwina Millera koja je drugačija od prethodne četiri po surovosti opisa. Ta knjiga sigurno je jedno od najautentičnijih i najpotresnijih svjedočanstava o logoru Jasenovac zbog čega, iako je na mene ostavila najsnažniji dojam, preporučujem da se čita nakon prethodno navedenih. U knjizi ne izbjegava temu o kojoj su mnogi preživjeli logoraši šutjeli – seksualnost u logoru. O njoj piše bez senzacionalizma, ali s potresnom iskrenošću, svjestan da je i taj aspekt ljudskog ponašanja dio istine o logorskom životu.

1. Đorđe Miliša, U mučilištu – paklu Jasenovac, Zagreb 1945., 325 str. / Zagreb 2011., 352 str.
2. Milko Riffer, Grad mrtvih: Jasenovac 1943., Zagreb 1946., 191 str. / Zagreb 2011., 320 str.
3. Egon Berger, 44 mjeseca u Jasenovcu, Zagreb 1966., 93 str.
4. Ilija Jakovljević, Konclogor na Savi, Zagreb 1999., 346 str.
5. Erwin Miller, Izabran za umiranje, Zagreb – Cetinje 2004., 147 str. "

zlo je univerzalno, a pakao je pakao je se "u njemu ne živi nego samo teško umire" (Miliša, Đ.)

u travnju 1983. godine, pronađeni su hitlerovi dnevnici (ukupno 60 svezaka). da, na tavanu, ali iznad štale (pojati).

tada ugledni časopisi, stern i the sunday, prije objave vijesti o ovoj senzaciji, angažirali su eminentne stručnjake za provjeru autentičnosti - a kako je istočni njemac konrad kujau fabricirao "memoare" i prouzrčio najveći skandal pisanih medija detaljnije vidjeti na: ( https://www.bbc.com/culture/article/20250414-the-fake-hitler-diaries-that-f
ooled-rupert-murdoch
)

da, zalomila se i pulitzerova nagrada fabriciranom članku (fabriciranoj istini? nemrem reć alternativnim činjenicama, te su ustoličene dosta kasnie).

a da. bilo je to 1981. godine, novinarki washington post-a, janet cooke, za članak o jimmyu, osmogodišnjem narkomanu.
(https://doi.org/10.1080/15295038609366674)

e da, na izmaku 2018. je i der spiegel doživio i preživio svoj fabrikantski skandal, aferu Relotius, nekakvih četrnaestak fabriciranih reportaža ne samo zgodnog, visokog i mladog Klaasa nego i iznimno vještog storytellera
(https://www.spiegel.de/international/the-relotius-case-answers-to-the-most
-important-questions-a-1244653.html)

ajme meni, opet ja poišem u 5 sati ujutro ))

ali kaj sam zapravo htjela reći?

zlo je univerzalno, a svakoj aždaji treba smrskati glavu. nisu laži ultimativno zlo, nego fabriciranje i istine. i laži

Hajdice, kod mene je 2 sata, htjela sam reci, jako me interesiraju te knjige i probat ću ih kupiti preko Amazona.

Ja imam neke zapise moje vlastite mame, na odvojenim papirima, moram to procitati više u detalje. To je on pisala nakon rata, imam i slike iz logora, ono an face i iz profila. To je sve skupa u jednoj kutiji, sa svim ordenima. Nisam već dugo otvarala tu kutiju.

Sad idem još spavati, laku noć.

Imam čak jednu slikicu od mog polubrata koji se rodio u logoru, ustašice su se slikale s njim, mali je bio, i poslije je umro u logoru. Imam i dio njegove knjigice iz logora koja je kojekakvo prešvercana n logor.
Nakon što je on mali dječaćić od oko 2-3 godine umro od tifusa, nakon godinu dana su mama i njene 3 sestre zamijenjene.
Preokopat ću da vidim šta imam.
Idem spati.

Upravo sam pročitao članak o Roleru, i evo me ovdje. Svaki takav, ili sličan članak ponuka me na razmišljanje.

Užasavam se licitiranja brojem ubijenih i stradalih na bilo kom mjestu. Srbi su ipak prvaci svijeta u tome.

Dogurali su oni, srbi, do brojke od preko milijun ubijenih, i to smatrajući sa su to sve mahom srbi. S druge pak strane naše "junačine" se upiru dokazati da je broj ubijenih minoran, i da starahote koje su se događale u jasenovcu u stvari nisu strahote.
Ustaški režim je nedvojbeno zločinački, a oni su na svae moguće načine pokušali obraniti državu koju su "stvorili". Namjerno stavljam navodnike, jer nisu je oni stvorili, nego je bila čedo talijanskog režima, a sami talijani su preuzeli sve gotovo do Karlovca, a buđet endehazije plaćao je troškove boravka talijanske vojske na tlu te države. No vraćam se licitaciji oko broja mrtvih. Znam da licitatori umišljaju da su veliki borci za državu. Ne prezaju od krivotvorina i svega nečega uvjereni da je to za pravu stvar koristiti opravdano. Ma jes kurac. Pa da je ubijeno i samo osam tisuća ljudi zar je to malo? Ej, toliko ljudi živi na primjer u Vodicama, a sve kipti od života. I sad bi me netko trebao uvjeriti da je pobiiti toliko ljudi sitnica, alo ke za pravu stvar. Ma jebite se drugovi. Jednako važi i za sve druge. Sad će valjda početi usporedba sa komunjarama koji su pobili i daleko više ljudi, ali zar ubojstvo jednog opravdava ubojstvo drugog. To baš ne kužim. Vole reći, da naši su ponekad malo skrenuli, ali što su tak oni drugi radili. Jebo te logika.

tnx za preporuku

@krelec ima tu logike itekako, samo radi se o jednoj posebnoj vrsti, prijevremenoj...

– Priznam da je 1990/1991. bilo ekscesa s naše strane poput paljenja i miniranja srpskih kuća, da se dogodilo poneko ubojstvo, da je netko i prije vremena morao pobjeći iz Hrvatske; međutim Srbi su s tim morali računati. Ponosan sam na sve što smo
uradili. (Dr Franjo Tuđman u jednom od govora na Trgu bana Jelačića u Zagrebu tokom rata)

...ali nije da Srbi nisu s tim računali, samo su mislili da će bit obrnuto i taman na vrijeme

Hm, bome autorici kapa do poda.

Ovo je moguće najsmislenji, najpismenji i najcjelovitji blog u dugo dugo zadnjeg vremena, mjeseci a možda i godunu ili vi#e.

Ali očito je da neki znaju čitati ali ne i pročitati napisano.

I da skratim, fabricirani umovi, fabricirane duše uvijek i za navijek će trubiti svoje fabricirane istine, jer njih istina ne zanima, njih ni žrtva, žrtava ne zanima, ne poštuju ni bol te žrtve ni patnju ni muku, njih samo zanima samofabriciranje sebe svoje samopromocije kroz svoju ideologiju ma koja to ona bila, crvena, crna, plava il žuta nebitno, njima je žrtva samo alat u postizanju nekih svojig ciljeva.

A žrtve nisu cilj, i niko nikada nebi triba zaboravit da su to bili živi ljudi sa zaeljama, nadama, strahovima ljubavima isto kao i ja i vi.

A onima koji ni#ta nisu shvatili preporuka je čitati čitati i čitati dok i ako uspiju "pročitati" pročitano.

tema je veća od svih nas. ali život je veći i od ove i od svih povezanih tema.

život. suživot. istina. laž. domovina. život.

elem, može se.
tužno, otvoreno, kultivirano. sokratovom metodom

hvala svima na čitanju, promišljanjima i komentarima, takvih nam nikada ne može biti dovoljno.