I..Tako..sad imaš..sad nemaš...
Toliko o kulturi srba...
E neće to tako biti...
Kako ih nije stid i sram...
Na ove dane smrti i patnje
Hrvatskog naroda Vukovara...
09.11.2025. u 14:00 | Dodaj komentar
https://m.youtube.com/watch?v=M8T7a3iYeEA&pp=ygUGxaBrb3Jv
Autor: wasyxde | 09.11.2025. u 14:07 | opcije
Kako smo glupi
mi ljudi!
Gubimo, a otimamo.
Plačemo, a izazivamo suze.
Padamo, a rušimo.
Boli nas, a ranjavamo.
Volimo, a ubijamo.
*
Kako smo glupi!
Autor: wasyxde | 09.11.2025. u 14:10 | opcije
Pomisliš li ikad na ulice koje su gorjele,
na ljude koji su izgubili sve?
Bio si dijete, imao si sreće…
A mnogi su prerano otišli.
Nebom su vrištali zvuci rata.
Ti si odrastao,
gledao si slike na televiziji
i preplavila te ogromna tuga.
Sve je bilo uništeno,
i život i ljepote grada.
Svima onima koji su ga čuvali
i nad njim plakali,
stavi krunicu u dlanove.
Upali svijeću za Vukovar.
Autor: wasyxde | 09.11.2025. u 14:15 | opcije
Nikad to prestat neće dragi moj Waso, cijeli svijet ima to ludilo.
Autor: cyberlady | 09.11.2025. u 14:51 | opcije
zanima me tko je i zasto prijavio ovaj blog? Sto ima tu na blogu za prijaviti,izgleda da srbojubcima smeta Vukovar i spomen na njega
Autor: confessing | 09.11.2025. u 15:23 | opcije
Grad bez sna
Na ono što bi trebao biti grad pada mrak
Pokriva jezu i strah na dnu podruma
Grmljavina na koju smo navikli sve je tiša
Samo poneki bljesak osvijetli razbijeno okno
Izgubio se ritam strepnje i dinamika slušanja
Nestalo je signala s prijemnika i glasa izvjestitelja
Baterije su davno prazne, a žarulje ne svijetle
Nismo sigurni koji je danas dan
Toliko iščekivani mir sada unosi nemir
Odavno se koraci u ulici nisu mogli čuti
Toliko je mirno da postaje hladno
Više nismo gladni, ne mislimo na večeru
Iz daljine kao da dopire nešto nalik pjesmi
Daleko od pjesme, ali ne tako daleko od nas
Odvikli smo se od tišine pa osluškujemo
Čuju se krikovi neljudski i ljudski
Željeli bismo da ova noć prođe što prije
Da se probudimo iz ovog dugog sna
Mislimo na one koji su sada u krevetu
Djeca više ne plaču, a stariji suze liju
Izmjenjujemo poglede, ali bez riječi
Zar je sada nešto potrebno reći
Bljesak kroz okno osvijetli dolazak
Onih što bi trebali biti ljudi
Autor: wasyxde | 09.11.2025. u 18:47 | opcije
Na Dunavu duša
Izguljeno sarce materino
Zakopano živo sa tri sina mloda
Raspuklo, rascvalo kad ih je poznalo
A duša njezina još posla ima
Svojega četvortega vajo da nojde sina
Jel mi još živ, di bi moga bit
Komu je on smeto ne more kapit
Deset se godišć duša sa Dunavon nodala
Dok jednega dona ni čorna vrića arivala
Poznala je duša četvortega svojega sina
Zakopala se i ostala
Slomjena, tužna, jedina
Autor: wasyxde | 09.11.2025. u 18:48 | opcije