vještičje kronike

imali smo priču
imali smo život
možda i dva nečija
a onda je nastalo nerazumijevanje
razdvajanje, nestajanje,
i šutnja, gorčina, ljutnja,
i posjete, pažljivo raspoređene
povremene, skoro prijateljske,
one koje znaju pobuditi nadu
da možda ipak vrijedi pričekati
jer možda, možda, ljubav se vrati
samo zato jer si bio tako sexy i poželjan
dok si ležao ispod mog auta, jer ti se
majica podigla a traperice spuznule
trenutak napetosti, napasti i možda krive
odluke, koja bi možebitno odredila iduće
naše, priču, život
al i trenutak prođe, jer tako to jest sa
pričama, životima, nama
a onda ništa više nismo imali, postali smo stranci
gotovo neznanci, pitajući se - šta nam bi?

4ž

p.s. i ne, nisam ga pregazila autom :D :D

ha ha...dobra ti je opaska! ali, život nas je pregazio. obično tako biva..isprva se čini malo, neznatno, proći će...ali ne prođe to malo, već ono veliko i sve, ljubav! od nerazumijevanja i ostalih trica i kučina. i to skužiš kad je kasno. uvijek sam se pitala kako i zašto ne možemo predupredit (srbizam, ne pada mi na pamet neka naša riječ) taj raspad i rasap ljubavi. kad ona zapne, zagrcne se i umjesto da iskašljaš to, izbaciš i kreneš dalje, dok je vrela, dok je ima...ti se duriš, on se ne javlja, pa sve krene u...honduras? a trebali smo, ali nismo...i tak onda prođu mjeseci, godine...mine i ljubav. pa se pitaš: zašto je prošlo? a možda smo se trebali pitat zašto i kako je uopće došlo? možda je dolazak pogrešan a ne odlazak? i tako svaki put ispočetka. ništa pametniji, ništa bolji...samo još jedno novo iskustvo. gotovo ko prehlada!

volim čitati (a i sama ih pisati) ovakve zapise, na mah! ono, dođe ti, izliješ to iz sebe i bude prekrasno. bolje nego li da si danima smišljao što i kako ćeš napisati. gledam ponekad mog dragog kako sjedne i imperativ da nešto napiše i napravi ga ubija. ne može kad se sili. a onda mu dođe onak, u razgovoru ili nekom drugom trenutku, pa otrči to zapisati, napraviti...to je ta kreativnost u čovjeku koja se i događa namah! drago mi je kad pišeš...jer onda i ja imam kaj čitati ovdje!

;))

i daj ti podsjeti svog lieblinga, da uvijek uz sebe imate moderni telefon, i da se može snimiti, tak ideje, misli, inspiraciju..kad ga gđica Muza ufati....:))

Dončka, vidim i tebe hiće :))

Zgodno si nam dočarala trenutak iz kojeg su proizašli svi potonji, nadam se da je vredilo. Ma je, bar dok je trajalo :)

Baš nam fale te naše pričice, i nema veze kaj su iz davnina. Naše su, to je jedino bitno. Dok te citam i meni je izronila jedna moja , kratka da kraća nemre bit. Valjda je zato i prošla lišo. Gadno postaje ako se oslanjas na trajnost,...samo su dijamanti vječni ;)