vještičje kronike

.. jedna ljetna večer, jedna od onih sparnih, ljepljivih
nepoznata, meni, Ona
istovremeno očaravajuća, zanosna, zasjala
tamo baš usred ljetnog plesnog podija
sa divnom haljinom u metrima i metrima tila boje slonovače i svile
obojane makovima, velikim, crvenim
zabljesnula kao najženstvenije biće i
kako se kretala, kako je plesala u crvenim rubin cipelicama
među nama već opijenima milozvučnim ritmovima
jednostavno je uplesala, Ona meni bezimena,
i širila je ruke i vitlala til kao da je božica ritma i beskraja
onakva čarobna, putena sve i sva i sve do pulsnog
otkucaja tog zvjezdanog svemira, koji šuti u tišini
i vjerujem, probudila ga je,
jer cijelo vrijeme je žmirila prema njemu, tom
lapis plavetnom osluškujućem svemiru
i dozivala i prizivala i odašiljala i savijala se, i vrtjela se
vrtjela je i prostor i nas, koji već jesmo bili u vrtnji zvuka, ritma
zanosa
i sve je odjednom imalo smisla, tu jednu ljetnu večer, jednu od onih
sparnih, ljepljivih
----

zašto..

postalo mi malo toplo i zavrtilo mi se u glavi
od gledanja

:))

sry dečki al po mom iskustvu, niste skloni plesu
kaj je :(

al da vam velim, jako puno toga osobno propuštate, o žemskinjama i klecavim im koljenima, da ne velim.. :)).

cijeli život plešem .... na žici

hvala donno za savjet, skinuti ću se s žice i gledati koljena

https://www.youtube.com/watch?v=dhFnV18kdC0

Meni su najveće ljubavi u životu započinjale s plesom, s onim drhtajima, s onom maglom u očima (vidi li se to), osim jedne, zadnje...ali i to je sve kemija :)

za mene je ples nešto jako intimno....a srameći sam....

Aha

Krelec, dobro da si i ti nešto komentirao, hvala, hvala...