WDF

grijem tu pustopoljinu oko sebe samo toplinom svog tjela
voljeg bivanja
svojeg ja.

sasvim lijepo gorim u mislima o odurnim grijesima...ti i ja
ja i ti ...jebem ti mater
ti i ja. nitko više

ja sirovo meso
i ti ..lutka za oblikovanje




Link

moja gospođo
moje prekrasno i nužno
moja stijeno i moj oblaće za prepustit se snima

mrzim te

želim biti slobodan
ne želim misliti o tebi
ne volim te se niti sjetiti

zato mi misli odlutaju u crno...i crveno
samo da skrenem ....da skrenem...da nisam onaj koji ima razlog za misliti...bilo što.

a i inače ne volim pustit bjesnog psa mojih misli s lanca
ali on uvijek reži i laje
trga taj jebeni lanac i zabija se u kavez
neoštećen
dlaka mu se sjaji
mišići mu se napinju u onim kratkim trenutcima kad jede zrak
zubi su mu oštri
neopravdano

i tako...ponekad se ja i pas mojih misli gledamo u oči
on tim savršenim očima bulji u mene zareži ponekad,izvije glavu i pogleda prema mjesecu kao i njegov predak
vidim tugu..i znam da je samo moja

ponekad puštam tog psa s lanca
većinom ga držim zarobljenog i ušutkanog u našoj kutiji
kavezu u kom se skrivamo od svih normalnih

ponekad ga pustim da postoji noću
hodamo bok uz bok po pustim ulicama
ne vjerujemo nikome i grizemo na prvu

ponekad se samo stopimo sa tragovima prošlih vremena i njušimo zrak zaražen svim glupim stvarima koje novac može stvoriti

ponekad se samo stopimo i nestanemo
odemo u drugu realu
izbrišemo se i nacrtamo se negdje gdje žive psi poput nas.
ali...uvijek se vraćamo

i zato sam tu .

:))