Maslinovo ulje prodajem

Dugo sam gledao te oči,
oči pomalo neobične boje.
Ne nisam tražio ljubav u njim,
ni strast, čak ni odraz sebe u njima,
samo pokušavao vidjet tog čovjeka unutra,
u tom ogledalu duše kako ljudi kažu.
Ne, nisam vidio ništa,
gledao a vidio kao da vidim kroz njih,
kao da su potpuno prozirne,
ne nisu bile hladne samo nekako kao od stakla
a u njima ništa.
Ostao mi taj kontakt očima u meni,
i sad ga ponekad u mislima vidim,
i dalje zbunjen kako to može bit?
Ne, ne, odbija virovat da u tim očima nema ništa,
da su samo staklo, prozirno staklo.
Jer mora bit, mora bit nešto,
ma osjećam u dubini duše da ima nešto,
osjećam iz podanka pete da nisu takve,
samo da život, nešto strašno u životu ih je učinilo takvim,
praznim očima od stakla,
pomalo neobične ljepe boje.


HAJDUK ŽIVI VJEČNO


p.s.dućan ne radi, neda mi se radit, e.

I ljepota može biti zastrašujuća sama po sebi,ako ide se u analize treba skenirati mozak:))
Možda da,a možda i ne.

Oči su ogledalo duše, kažu.
I jesu, al i kosa je.
Vidi dal u njoj ima sjaja.

Ima nešto u reali a u fikciji još i više

Život ima uspone i padove.

Pa i najljepše oči mogu u nekom trenutku postati tužne ili prazne.

Jaro, vrati radost u te oči, čije god bile:)

Možda netko jednom to isto napravi za tebe, dobro se dobrim vraća.

Ponavljam, fikcija?

Možda je samo ćorav onaj koji gleda???

U fikciji je sve moguće.

Ali ja mislim da ti Jaro sve nas zezaš:)

Tko zna što je pjesnik htio reći:)

A'e

A alegorijski?:))