vještičje kronike

Umjetna inteligencija jest moćan alat, ali neki pravci njezine primjene jasno ukazuju kamo bi nas mogla odvesti
„samomisleća“ digitalizirana automatizacija bez ljudskog nadzora, odgovornosti, konteksta i prosudbe

već desetljećima popularna kultura uredno priprema čovječanstvo za dolazak velike strojne apokalipse. HAL 9000 crvenim okom hladnokrvno zaključava vrata svemirske letjelice

Roboti možda neće doći, ali obrasci već jesu

Stvarnost je kao i obično manje filmska, ali je administrativno okrutnija i hladnija. Ako umjetna inteligencija u nečemu doista napravi ozbiljnu štetu po ljude, velika je vjerojatnost da neće početi tako što će iz nekog podatkovnog centra izletjeti armada kromiranih kostura, nego tako što će neki građanin, pacijent, radnik, kandidat za posao ili učenik dobiti obavijest da je „sustav tako procijenio“. Bez lica, bez objašnjenja, bez osobe koja može preuzeti odgovornost, bez jasnog puta žalbe. Kafkijansko procesuiranje, samo s lijepim korisničkim sučeljem na ekranu.

Naravno, to ne znači da je umjetna inteligencija opasna sama po sebi i da svaki veliki jezični model treba zatvoriti u izolirani digitalni podrum i hraniti ga samo skeniranim papirnim izdanjima enciklopedija iz 1987. Pozitivni smjerovi razvoja prilično su jasni: AI može pomoći u analizi velikih skupova podataka, pretraživanju literature, otkrivanju obrazaca u medicinskim slikama, modeliranju proteina, programiranju, prijevodu, obradi dokumenata, planiranju, edukaciji i nizu drugih područja u kojima čovjek ne gubi svoje mjesto, nego dobiva bolji alat. O tome se i na Bug.hr već više puta pisalo: AI u medicini, primjerice, može biti sjajan pomoćnik, ali je sasvim jasno da bi bila vrlo loš liječnik; u radu može rasteretiti čovjeka od rutine, ali joj ne smije dopustiti na tog čovjeka pretvori u digitalnu bilješku u algoritamskoj tablici.

Problem nastaje kada se ta razlika između alata i ruke koji ga koristi skriva pod tepih, kao u promotivnim prezentacijama gdje sve izgleda kao „pametnije odlučivanje“, „optimizacija procesa“, „smanjenje troškova“, „personalizirano iskustvo“ i „digitalna transformacija“, a naposljetku se pokaže da je riječ o starim, već poznatim institucionalnim problemima, samo prepakiranim u neuronsku mrežu: loša birokracija dobije API, a diskriminacija dobije dashboard, nadzor dobije marketinški odjel, a osobna odgovornost se izgubi negdje između dobavljača softvera, menadžmenta, pravilnika i sitnog fonta u tekstu korisničkih uvjeta.

Zato pitanje više nije samo gdje umjetna inteligencija može pomoći. Jednako važno, a možda i važnije, postaje pitanje u kojim se područjima već sada vide obrasci njezine pogrešne, preširoke ili previše samouvjerene primjene. Ti se obrasci ne pojavljuju nasumično. Mogu se prepoznati, imenovati i posložiti u nekoliko jasnih smjerova – ili, prikladnije za ovu temu, u deset slijepih ulica u koje bi nas pretjerano samouvjeren razvoj umjetne inteligencije mogao odvesti.


cijeli text na BUG.HR

https://www.bug.hr/umjetna-inteligencija/deset-slijepih-ulica-umjetne-intel
igencij

samo vas gledam...rekla bi sarah connor :))

Muka mi od te UI
Tko će konobariti, kuhati, veš mašinu popraviti, sudoper odštopati. U Zg posebno te vodovodne cijevi zamijeniti itd itd

Mogu li muškarci od 6 banki u Možemo.
Svi bi rekli - Pa možemo, .....

hočemo, a puno puta i moramo. Pod mus

Od kud je počela ta UI. Valjda od nožnih prstiju. Umjetni nokti, pa plastike u nogama. Titan ipak umjesto plastike (za one sa šoldima). Umjetne guze, himen. Neki stariji miljarder umro u Parizu za vrijeme operacije povećanja pimpeka. Grudi, zubi, trepavice, i tako osim frizure došla UI i u glavu. Nedostatak prirodne zahtijeva umjetnu pamet, inteligenciju itd itd.
To prirodno izgleda nekako prebrzo sazrijeva. Pada priroda poput trule kruške. Za Boga maloga.
Moram pitati UI kako se pravilno piše.
Za boga......zaboga......ili zabo ga