ovo nije o glas /povratak sebi/

Jedan dan

Pričao mi prijatelj sve iz prve ruke.
(Nemoj po glavi D.P. - Azra)
Na moje "kako si?", a kako bi bio, vako, jebeno - baš vako, vid!
Počeli smo se dopisivati u ponedjeljak.
Malo poruka, malo znatiželje, malo igre. Ona slobodna, ja u ozbiljnoj vezi. Nije trebalo dugo da postane jasno kako se tu ne može graditi klasična veza.
Ona s vremenom ne može biti druga, a ja joj ne mogu ponuditi prvo mjesto.
Znatiželja u infuziji, direkt u krv, pa kipi...
I onda je ona ponudila rješenje.
Jedan dan.
Samo jedan dan zajedno. Bez obećanja, bez budućnosti, bez kompliciranja. Nakon toga brišemo brojeve telefona i svatko svojim putem.
U početku mi taj njezin prijedlog nije baš potpuno sjeo. Nisam bio siguran što zapravo znači provesti s nekim jedan jedini dan i onda se praviti da se ništa nije dogodilo.
Ali pomislih:

Izazov.
U nedjelju smo se sreli. Na brzaka popili kahvu, a vidim - nije to ona.
Nešt se sjebalo.
Od odlučne žene pojavi se nešt nit' ovamo nit' onamo. Pusti se ona, al nako, k'o lutka na koncu.
Podsvijest joj je od početka bila kontra. Stalno je dvojila možemo li stvarno izdržati taj jedan dan, a onda odigrati dogovoreno i otići.
Sljedeći ponedjeljak je tresnuo pitanjem:
"Da li si platio app?"
Abla, abla... malo rečenica, a i to malo bez pritisaka.
"Odluči sama." - govorih - "Imamo potencijal makar i samo vrijeme provesti bez intimnosti. Nešt k'o frendovi."
Neizvjesnost je trajala do prije pristojnog vremena za ručak.
"Dolazim, nagovorio si me" istopi ostatak dana.
Nastupi gotovo besana noć. Svatko u svojim mislima.

A onda je došao utorak.
Jebešmiciluulcu, taj utorak je bio fantastičan.
Razgovor, smijeh, bliskost, dodiri, seks...
Uzmi sa švedskog astala svega na volju, bujrum.
Bješe i noć i dio jutra, a onda poljubac za "aj bok".
Pojave se slova na netom omaljanom zidu.
Probilo prijašnju farbu idile.
Više nema sutra, ni planiranja, ni kahva ako prolazim kroz...
Samo taj jučer i jutros.
E jebeno nas je izgrizla zamka danima prije.
Što ako se konačnost uvali u onaj jedan dan?
Onako, uvali u podsvijest i krene kuckati u vrtloženju.
Opasnost da sve sjebe bila je bezgranična.
A opet, konačnošću sjebasmo bezgraničnu opasnost.
Jedan od rijetkih trenutaka kada svijest sjebe podsvijest.
Što smo manje imali, više smo uzimali.
Dogovor je bio jasan.
Jedan dan.
Vakuum...
Ma eto dana.
I onda se postavi ono neugodno pitanje koje nitko nije planirao:
Što napraviti s nečim što je trebalo trajati samo jedan dan, a dovoljno je dobro da poželiš?
Ne provesti jedan dan zajedno?
Sjeba nas potencijal, a dobismo pamtljivo.
Naša zadnja pjesma
....aj bok kroz zadnja vrata dok sam skupljao stvari a ni lice nije okrenula

Epilog

I kaj da ti velim...
Nastavi on.
Kaj da ti velim, sem da priznam kako skačem na zvuk pristiglih poruka.
Vjerujem da nije ona...
"Ako i cvilim - odjebi me, molim te."
Dogovor iz davnina.


A jebiga...



Odahnem kada nije ona.

He he,..

Trebali su istovremeno obrisat brojeve.
A sad ga *ebi.

Jebaji ga... brojevi su u glavi.

Od samog početka to nije mirišalo na dobro.
Trebo si ti isto lijepo u Ikeu.

Najjače mi je to sa prijateljstvom..
Ma koji će mi prijatelji.. imam ih odavno i dovoljno.
Njih neć nikad nategnut i puhat im za vrat.

imaš pravo nije baš jasno
-Odluči sama.
Al' imamo potencijal makar samo vrijeme provesti bez intimnosti. Nešt k'o frendovi.
pa prepravih u
„Odluči sama.“ — govorih — „Imamo potencijal makar samo vrijeme provesti bez intimnosti. Nešt k'o frendovi.“

Zašto ti to nije ok?
Pa i sam kažeš da ne želiš i
nisi za vezu,imaš već obvezu i kaj ako ona razmišlja kao i svi muški .
Trofej ionako nije u pitanju,samo zanatiželja i adrenalin .
Sve je kristalno jasno postavljeno i fer play.

Dobro da nisi naletio na bogomoljku:))
Sorry,ako sam bila pre iskrena:))

Kao prvo nitko tko je u real tim vezi ne puca sa strane.

Ne interesira me fer-nefer, već psihološki dio - kako svijest složi kristalno jasno „samo jedan dan“, a onda podsvijest rovari i prekapa po onome što se u tom jednom danu dogodilo.