svemirska ljuljačka

voljela bih da mogu pisati stihove kada poželim
a ne kada to moram
da mogu graditi visoke kule od stihova
dvorce i sjenice po šumarcima
da mogu nehajno okačiti svjetlucave riječi
po noćnom nebu i jutarnjoj rosi
i onda bezazleno okrenuti leđa tom roju
koji brujeći izvire iz mene
i zavodljivim malim klopkama za putnike
punih riječi koje vještim ugrizima prodiru do kosti
i nehajno se ukotve, naizgled nasmijane
između prljavih prozora sjećanja
u dnu blatnih pragova neopreznih duša
i tamo začahurene čekaju obećanu sreću
voljela bih da mogu pisati stihove kada poželim
a ne kada to moram

Doći će jednom dan kad sve ćeš moći
Naći utjehu u zvijezdama i noći
U cvijetu
U osmijehu i ruci
A stihovi će sami teči
U nekoj mirnoj luci

moranje ne donosi sreću
želja donosi radost veću
ne moraš od stihova graditi kule visoke
ostavi nam pute široke
da tvojim stihovima lutamo
u tvojim mislima i snovima tiho plutamo
i nemoj gristi sve do kosti
kao da smo ti neželjeni gosti
dosta nam je prljavih prozora, pragova blatnih
poželjeli smo se stihova tvojih zlatnih
volio bih tvoje stihove čitati
riječima tvojim mirno i spokojno skitati

a otkrij mi, šapni, pelpe, znaš li
ta luka, nazire li se tamo i muška ruka
i gdje je taj jedan baš mene vrijedan
u mraku da me traži ko sunčevu zraku
žedan, da me drži kao malo vode na dlanu
jer samo takvog hoću
da me čuva, pazi, grli i danju i noću

puteve široke i zavoji i prašina čine
u besciljnom lutanju njima
svaka želja i radost mine
nego bud zar je to san a ne tužna java
supotnika sebi naći
široka čela lica bijela
gledati jedno drugo mirno u oči
uporedo srcima kročiti moći

ne možeš Heidi na napisanom stihu stati
da te ima netko takav i ti njemu moraš sebe dati

čini se kako je veća bol
primiti poklon moj
nego dati obol svoj

zašto da boli ako se voli?
Zašto postajemo redom skeptici
znajući da su ljubavne čari najbolji analgetici?

oštrice razne ostaviše trag
pa neka život se živi
sami smo za naše bitke krivi
ali svaki ožiljak je nekako drag
ma neka bolli, ali neka se i voli

Ljutiti se nemoj, moram paliti stroj
Moram se radi vremena premjestiti
i u sigurniju uvalu smjestiti
Putem će mi brisači prozore brisati
stoga neću moći više pisati

bijaše ovo dobrodošao boj
ukrstismo riječi i duh svoj
samo ti mirno pali stroj
i neka je ugodan dan tvoj