O zagađivanju jezika
Kaže Sara: ..."ok, očistili smo hr jezik od srbizama (uglavnom) ali smo ga zatrpali i zagadili sa bosanskim (uglavnom turcizmima)? čemu to? kaj nemamo mi naših lijepih riječi?"
Pa sam se malo zamislio. Jesmo li zaista očistili jezik i od čega?
Odrastao sam u "malon mistu kraj mora" i kad san nedavno opet doša doli, u misto di san odrasta, afanalo me koliko se sve prominilo. Ne mislin na izgled mista, to san i očekiva, ma nisan moga zamislit da će se stari dio, poluotok, toliko prominit. Nigdi tiramole, nigdi konobe, kenju ili tovara ne moš više ni čut, atroke vidit. A tek govor! Parilo mi da sam zabasa u Bukovicu.
Litnje praznike znao sam provodit u Slavoniji, u čisto šokačkom selu, di se u ono vrime još govorilo po starinski, ikavski. Al sto i pedeset godina Turaka, Vojna krajina i blizina Cvelferije ostavili su tu svakojaki riči. Štogod od Turaka, štogod od Mađara, a bogami i od Švaba.
Tako meni nije bilo ništa čudno da se sigram na avliji, gledam priko tarabe il razmaknem firange pa se nagnem kroz pendžer i lurkam frajle. Stvari sam uglavnom držo u šifonjeru. Za astalom sam znao di je čekmeče, fruštuk sam izbjegavao, al knedle i štrudle nisam. Ni palačinke, ni gulaš ni perkelt.
Imam ja i plemenitaških korenov. Turopole. Baka je imala krave (Rumenka i Jagoda) pa je bilo više posla, a male igrana. Redovito u štacun, vreme od vremena bi me poslalo na naiš da preokrenem orehe (da se posušijo), u piunico da donesem merlin ili krumpire (to mi je bilo u redu jer je tam bila bačva z vinom i demižonka z rakijom), a z vremena na vreme je trebalo i štalu snažiti. Odvečer bi se fletno posvršavalo kaj je trebalo, pa bi se selo i spominjalo kak je negdar bilo. Nedelom bi se z ktačem pelali do kakve grabe na ribičiju.
Zadnjih pedeset let živim v Zagrebu i s purgerskim nis imal nikakvih problema, a bogme ni purgerski z menom. Jedino kad bi mi žena rekla da moramo nekam stići do frtalj deset, svaki put sam moral pitati: "A kolko je to vur?"
I još navek moram pitati. Malo sam bedast kaj se toga tiče. Nikak da mi to sedne.
Onda naletim na nekom portalu na lookove, outfite, stylinge, oversized sakoe i nekoliko kartica teksta o frizuri Zendaye. Zamalo da ChatGPT pitam za objašnjenje.
16.09.2026. u 16:24 | Dodaj komentar
Krešo jemaš prafff
Koliko si samo lijepih riječi ispisao u zapisu.
Smatram to bogatstvom jezika nikako nagrđivanjem tuđicama.
Osnovna funkcija jezika je da se razumijemo, a ako i nešto ne razumijemo pitamo, naučimo
Tri frtalja šest je, moram off
(zbunj)
Autor: budvar | 16.09.2026. u 18:02 | opcije
odličan
odavno nisam pročitoa ovako dobar roman,ajmo to tako nazvat
a ionako ne čitam tuđe već samo svoje
jebiga
narcis sam valjda
e sad
ja sam sto osamdeset stupnjeva od onoga što si ti
rođen među šokcima,a nisam šokac
više od pola života sam u dalmaciji
i za kraj pa da ov moje ne pređe u kenjkanje
jako volim etimologiju,povijest i zemljopis i kad to sve skupa spojim onda mojoj sreći nema kraja
ali nema s kime o tome,doduše ima jednu dragu osobu,ali je i ona nakon par godina rekla
STOP
kad ti načmeš o povijesti,ne znaš prestat
mislim stvarno s
eto toliko
adio
Autor: nikacODrovina | 16.09.2026. u 18:05 | opcije