Bože moj gdje ja to živim?

Bilo je to davno...naravno ..imam toliko godina (ko Isusovo magare)da mogu reći da je bilo davno.....jedan naš frend ..dečko od frendice ..malo nestašan pa je završio u popravnom domu za neku stvar koja je danas dječja igra i tamo su radili svašta ..između ostalog i nekakve bilježnice ,rokovnike i sl...a on je meni napravio dnevnik sa tvrdim koricama i sa puno listova.Bila je to 1974 godina i od tada ja više nikada do dana današnjeg nisam prestala pisati dnevnik rukom što me jako opušta.Dakle..taj sam dnevnik ispunila životom tada djevojačkim ..zaljubljenim ....odljubljenim ..pa opet zaljubljenim i tako da ima svega i svačega..slika..fotografija..pramenova kose..ma svega.I ....stoji on tako među mojim dragim stvarima pa i moji unuci po nekada pogledaju u njega i primijete da valjda lijepo slikaju i crtaju na mene...pa sam ga i ja nedavno išla onako pomnije pogledati.
I nađem ja unutra jedno pismo koje mi je napisao jedan Branko sa kojim sam se upoznala u vlaku Šibenik -Zagreb kada sam putovala sa majkom iz Vodica.To je pismo toliko puno ljubavi...toliko zaljubljenosti i osjećaja ..ja se stvarno ne sjećam lica tog tada dečka koji je bio nešto stariji od mene to se sjećam.No....na kraju pisma stoji njegova adresa i piše SOPOT.Pa majke mu..moja djeca su u Sopotu.I idem ja na google kartu i ukucam ulicu..a ono..zgrada točno iza zgrade mojih klinaca.Ja se onako skamenim i pomislim"Bože...kako bi bilo dobro vidjeti tog čovjeka sada"!I ..odmah se uplašim!!!Pa to je bilo 1976 godine....nismo se ni čuli ni vidjeli 50 godina.Tko zna da li je živ..nadam se da je.Tko zna sa kime živi?Kako stupiti u kontakt sa njime.Već sam rekla mom unuku koji je veliki da li bi mi on u tome pomogao pa nekako on stupio sa njim u kontakt samo da ga ako nije sam dobije u razgovor kao u vezi kvarta i zgrade pa da mu onda pokaže pismo i pita ga da li bi izašao van na kavu da ga vidim.Zaista ..nemam baš nikakvih "zlih"namjera jer..nemam ih općenito već godinama ..mene stvarno zanima kako čovjek izgleda ..kako živi!
Kaj misliš ti....puče Iskričavi..jel pametno uopće dirati ta vremena ili to pustiti na miru...zahvaljujem na komentarima ako ih uopće bude:-))

Ovaj djelić pisma prilažem...možda je dragi Branko dio naše ekipe pa se prepozna..no..to bi već bilo previše slučajnosti...da ne kažem prsta Božjeg:-))

ja mislim da je vrijedno probati =)

izgubiti neces nista arapo =)

Nemoj, ni slučajno! :))

Da sam ja u pitanju, ja nebih.
Nikad ne znaš kakvi su njegovi bračni i obiteljski odnosi. Ako su tanki, neke žene sa strane mogu puno toga poremetiti.
Očito je znao gdje živiš, da je htio, davno bi te našao.

Nema prošlosti. Da je bilo suđeno bilo bi.

Mogu ti reči iz prve ruke da je pred par godina stara školska prijateljica moje bolje polovice našla njegov kontakt i zovnula da se nađu na kavi za stara vremena (zanima ju kako tko izgleda protokom vremena i tako to..).
Otišao je, rekla sam mu da ide
Ali to mi je bilo tako bez veze, stvarno mi je to bilo glupo od te žene. Staviti nekoga pred izbor: da odbije ili ode, a za odbiti nema uvjerljiv razlog.

Hvala ti Confa na komentaru:-))

Slovko hvala ali..zašto da ne..daj mi savjet ..možda ga uvažim !!:-))

Pogni ..hvala ti na komentaru:-))

da se je trebalo dogoditi dogodilo bi se.
Kud bi došli da preispitujemo stare "ljubavi"?
Radoznalost je ubila mačku.

Ni ti ni on niste više iste osobe. Kako početi tamo gdje ste stali?

Bud....iz mog zapisa je evidentno da i te kako preispitujem sebe i moguće okolnosti.Dakle..niti sam se imala namjeru toj osobi pojaviti na vratima a niti osobno javljati bez da vidim kakva je situacija pa u mom slučaju radoznalost neće mački ništa napraviti ..a mačka i ima previše godina da ne zna.
Hvala na komentaru!

Slova..a kada sam i gdje napisala da želim išta započeti a kamo li nastaviti gdje smo stali jer ...nismo niti počeli....no...malo me zaintrigiralo to što sam jako često vani sa svojim unucima i možda taj čovjek tamo vani sjedi u parkiću i igra šah....možda i je sam i možda bi mu bilo drago da se javim..no....znala sam da ću proći kroz sito i rešeto i sa tim sam sasvim ok..hvala na komentaru!:-))

Lijepo je cuvati i ozivjeti uspomene i sjecanja na ljude koji su nam nekad nesto znacili

Iskreno mislim da to trebas odraditi ako osjecas potrebu i zelju.

Mozes poslati rucno napisano pismo na ime i adresu koju imas.

Preporuceno pismo, da budes sigurna da primljeno.

Ako ta osoba zivi jos uvijek na toj adresi primit ce pismo.

I tada je na njemu kako ce uraditi.

Mozes pokusati pronaci osobu na faceebok i tamo stupiti u kontakt.

To je malo teze ako ima vise osoba s istim imenom i prezimenom, ali je moguce pregledom tih profila pronaci osobu koju trazis.

Sudbina, vas dvoje ste sutili o ponovnom kontaktu, sve ove duge godine, zato sto nije bilo vrijeme za to.

Ti si sada osjetila da celis kontakt i kavu.

Nepoznato je u kakvim je on mislima u vezi svega.

Ako nesto ne probas, nikada neces zanti kako ce biti.

Sretno u toj odluci koju ces (ne)napraviti !

Odgovor na tvoj naslov

Uradi iskreno i cistog srca bez losih namjera

Jer to je najvaznije

Netko odozgo vidi sve

Sretno !

Ja bih na tvom mjestu pokušala uspostaviti kontakt
Ali bez pokazivanja pisma na prvu
Sjetit će se vlaka, a sigurna sam i tvog imena
Ne živimo u prošlosti, drugi smo ljudi sada
Ali - ja prošlost ne zaboravljam
Niti gubim svoju odgovornost
Da se nekaj trebalo tada desiti desilo bi se
Jednako će biti i sada
O svom sličnom iskustvu sam pisala ovdje - ne žalim ni trenutka
Žalila bih da se nije desio
Ako tak osjećaš - dođi do njega
:-*

Hvala ti Diva na komentaru..jako ću o svemu još jednom razmisliti:-))

Hvala Izy....zaista nemam nikakvih skrivenih namjera ali nekako mislim..tolike sam stvari do sada bacila i sada se toliko stvari nakon 50 godina poklopilo da mi jednostavno ne da mira.Moram još to sve dobro prespavati..hvala na komentaru:-))