Komentarus opsesivus (dokumentarni film u jednom činu)
Zamislite duboki, smireni glas starog engleskog prirodoslovca. Šapuće, da ne uplaši životinju. Kamera se polako probija kroz gusto raslinje interneta.
Dobra večer.
Večeras ćemo, dragi gledatelji, imati rijetku priliku promatrati jednu od najneobičnijih vrsta digitalne divljine. Znanstvenici je zovu Komentarus opsesivus. Narod je zove drugačije, ali mi smo kulturna emisija.
Komentarus opsesivus ne živi na drveću ni u špiljama. Živi u komentarima. Ondje se rađa, ondje se hrani i ondje, pretpostavljamo, i spava, iako to nitko nije uspio snimiti. Neki istraživači tvrde da uopće ne spava, nego samo osvježava stranicu.
Pogledajte je. Tamo, u kutu ekrana. Mirna je. Prividno mirna. Ali oči su joj prikovane za jednu jedinu točku: tuđi blog.
Prehrana
Za razliku od većine vrsta, Komentarus opsesivus ne proizvodi vlastitu hranu. Ne piše o svom životu, svojim putovanjima, svojim snovima. Sve to bilo bi za nju neprobavljivo. Ona se hrani isključivo tuđim tekstovima. Najviše voli priče o čarapama, frižiderima i vrećicama, jer su lako probavljive, a mogu se žvakati danima.
Promotrite kako to izgleda. Plijen objavi tekst o polovici limuna u frižideru. Nevin, bezazlen tekst. Već nakon nekoliko sati Komentarus opsesivus izlazi iz zaklona, njuši, kruži i napada. Pola limuna dobiva dijagnozu. Frižider dobiva psihijatrijsko mišljenje. Plijen dobiva preporuku za higijenu.
Fascinantno.
Teritorij
Komentarus opsesivus izrazito je teritorijalna vrsta. Ali njezin teritorij nije njezin blog. Njezin teritorij su svi blogovi na kojima bi se moglo pojaviti ime njezinog plijena. Ako netko negdje, bilo gdje, kaže lijepu riječ o njemu, ona će se pojaviti. Ako netko stane na njegovu stranu, ona će ga ugristi. Kad je vrsta u punom zamahu, može se vidjeti istovremeno ispod tri različita teksta, kako objašnjava zašto je u pravu.
Znanstvenici su dugo vjerovali da je to nemoguće. Onda su je vidjeli uživo.
Glasanje
Komentarus opsesivus ima karakterističan zov. Oglašava se najčešće pozivom na nečiju glupost, a odmah potom ističe vlastitu inteligenciju. Zov se ponavlja, u različitim varijacijama, ponekad i po desetak puta dnevno.
Kad joj se netko suprotstavi, zov se mijenja. Postaje viši, oštriji, i u njemu se počinju javljati pojmovi iz medicine: dijagnoze, traume iz djetinjstva, ustanove. Stručnjaci vjeruju da je riječ o obrambenom mehanizmu: kad joj ponestane argumenata, vrsta poseže za kutijom s etiketama.
U rijetkim prilikama može se čuti i najzanimljiviji zov od svih: "Nije uopće bilo o tebi". Zabilježen je nakon tekstova koji su bili isključivo o njemu.
Prirodni neprijatelji
Komentarus opsesivus ima samo jednog prirodnog neprijatelja. To nije drugi komentator, ni administrator, ni zakon.
Njezin jedini prirodni neprijatelj je tišina.
Kad plijen prestane odgovarati, vrsta postaje vidljivo uznemirena. Kruži sve brže. Komentira sve više. Proziva sve glasnije. Ali bez odgovora nema hrane, a bez hrane, kažu promatrači, vrsta postupno slabi, sve dok ne krene tražiti novi plijen. Što, nažalost, uvijek nađe.
Razmnožavanje
O razmnožavanju ove vrste ne zna se ništa. Iskreno, ni ne želimo znati.
Zaključak
Dragi gledatelji, Komentarus opsesivus nije opasna vrsta. Uglavnom je glasna. Ona ne može preći granicu ekrana, ne može vam ući u kuću, ne može vam pojesti frižider. Jedino što može je zujati, a zujanje prestaje onog trenutka kad ugasite zvuk.
I zato, ako je ikad sretnete u divljini, ne hranite je. Ne odgovarajte. Ne objašnjavajte. Samo polako, tiho, kao što to rade iskusni prirodoslovci, okrenite se i nastavite pisati o svom frižideru.
Ona će i dalje sjediti u svom kutu ekrana, s očima prikovanima za tuđi život. A vi ćete imati svoj.
To je, dragi gledatelji, jedina razlika. I ona je dovoljna.
Laku noć.
Za glazbenu slušaonicu:
Riblja Čorba Draga ne budi peder
Link
16.11.2026. u 17:37 | Dodaj komentar
Genijalan tekst
Autor: LeaDanielly | 16.11.2026. u 18:23 | opcije
Alkarskim riječnikom " ravno u sridu " ;)))
Autor: LeaDanielly | 16.11.2026. u 18:24 | opcije