Nesanica...


Deset minuta do ponoći je... Opet me uhvatila nesanica od isčekivanja tvog toplog zagrljaja... Ne bih sada ni pisala da mi nisi opet poslao još jednu poruku koja me motivirala da svoje osjećaje prenesem kroz kratku priču. Slušam Olivera i lijem suze radosnice... Tako sam sretna što si mi pružio ponovno priliku da te volim onako istinski kako sam oduvijek željela. Samo sa više sigurnosti i hrabrosti. U ovih nekoliko provedenih dana u tvom gradu, potaknulo me sve na razmišljanje... joj... nadam se samo da sutra neču biti natečenih očiju kada mi dođeš, ali ovo je jedini način da ti sve opišem onako kako osijećam i mislim o tebi. Znaš, nakon što mi je tata umro, ostala sma posve sama i sve je izgubilo smisao u mom životu.. Počela sam intenzivno raditi i zaboravila na sebe. Oduvijek su mi bili važniji svi od mene same. S vremenom se to promijenilo i otjerala sam sve one kojima nije bilo stalo do mene i ono što zapravo ja jesam. Zaboravila sam šta je ljubav. Bilo je pokušaja, ali samo zato što sam u svakom dečku tražila zapravo tebe...svoju najveću ljubav.. Bože..ne mogu ti opisati koliko se bojim opet gubitka.. gubitka tebe, sebe.. nadam se da sve ovo nije san ili moja mašta.. Ne smiješ ove moje riječi krivo protumačiti.. jer ja sam samo djevojka koja te voli od prvog dana kada je osjetila tvoju toplinu... tvoje sve... Zato nakon što pročitaš do kraja sve ove napisane riječi.. budi iskren i reci mi da ovo nije san.. da ovo nije moja mašta.. Molim te.. Budi samo kraj mene, zagrli me i ništa ne reci.. Dopusti mi da osjetim kada dođe vrijeme za tvoje osijećaje.

Voli te Barbara

20.08.2009. u 14:18   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

barice, barice, prevelika ljubav nije zdrava..voli, ali umjereno..ako ne misliš patit..

Autor: habucibe   |   20.08.2009. u 14:21   |   opcije


Znam.. Ova predzadnja priča koju sam pisala kada sam mislila da sam zaljubljena, zapravo je bila samo čista varka..Ali istodobno ta varka vratila me u zagrljaj dečku za kojim sam dugo godina patila i koji mi pružio nakon što sam sve zeznula svojom nesigurnošću ćak drugu priliku.. Volim živjeti u iluziji kako zapravo prave ljubavi postoje i zato ću se prema svakoj dati onoliko koliko budem mogla. A ako i to pukne.. Nije mi jednostavno suđeno.. Pusa i hvala!

Autor: barbykis   |   20.08.2009. u 14:26   |   opcije


dijete moje, ne slušaj Dragojevića,a i suze radosnice u tvom slučaju mogle bi se pretvoriti u žalosnice. Samo kao dobar savjet, nikad ne plači zbog muškarca, pa ni kad se raduješ

Autor: 1302964   |   20.08.2009. u 14:31   |   opcije


Znam da ne smijem, ali jednostavno je to taj dan bilo jače od mene.. Pet godina mislila sam da ga više nikada neču vidjeti, da će se oženiti i da će zauvijek biti samo bivši.. Kkao sam i napisala u priči.. U svakom dečku sam tražila zapravo njega.. ;))) Možda ipak i jesam previše romantična jer trenutno tako sada gledam na tu vezu s njim..

Autor: barbykis   |   20.08.2009. u 14:34   |   opcije


hajde onda, neka ti je sa srećom i pazi na sebe

Autor: 1302964   |   20.08.2009. u 14:50   |   opcije


E pa hvala ti lijepa.. Ponekad možda sve ovo kaj sam napisala zvuči kao u snu, ali ni sama nisam zapravo sigurna koliko ima istine u mojoj sreći.. Jeli virtualna ili..

Autor: barbykis   |   20.08.2009. u 14:52   |   opcije


Dodaj komentar