NEKAD I SAD
Kad sam se tek pocela suljati ovim mjestom, nije bilo pretplate, moglo se u poruke utrpati puno toga badava.
Javio mi se covjek, u roku od dvije poruke shvatim da ga znam - naprasno prekinem dopisivanje, ne zelim da sazna tko sam.
I napisem mu ovo:
Cypselus maritimus
ponavljam ponavljam
da te ne zaboravim
i kazem slava svemu
tamnom i ciljatom.
Bog mora da je
imao smisla za humor
kad nas je
podario
kako daljinom
tako i rjecnikom.
Danas otvorim novine i pregledam ih i vidim da je pjesnik umro.
A ja se jos uvijek suljam ovim mjestom, onako, iz sale, ali vise nikad nikome ne napisem ovakav stih. Ostao je u arhivi, posvecen covjeku koji je umro i koji nikad nije saznao tko mu je ovo napisao. Cudan je taj internet.
17.02.2020. u 22:59 | Editirano: 17.02.2020. u 23:14 | Dodaj komentar
dobro jutrooooo ...
nekad kad nije bilo interneta
..nije se pričalo svašta .... danas kad imamo net prićamo bez veze ...
dobro tebi jutroooo i nek je vesel ovaj dan ...
...
Autor: raky03 | 18.02.2020. u 7:03 | opcije
https://youtu.be/nPXqkjpXZ_k
Autor: perce | 18.02.2020. u 8:36 | opcije
o da, događalo se i meni! u hipu prepoznam po nekom detalju nekog...valjda i inuticija? a glede uspomena, složila bih se kak divno reče marcel proust u svom putu ka swanu: "...ali kad od neke davne prošlosti, nakon smrti mnogih stvorenja, nakon uništenja raznih stvari, više nema ničega, ipak još dugo ostanu miris i okus, sami, krhkiji ali još življi, postojaniji, vjerniji, poput duša, pa čuvaju sjećanje, očekivanje i nadu, na ruševinama, nepokolebljivo noseći na sebi svu golemu građevinu uspomena..."
Autor: sara_tera | 18.02.2020. u 8:50 | opcije