she is the ......

Kažu da ono u svemiru ne postoji, osjećam taj prijelaz vremenski, kao da kraj snovima dođe.
Pomalo sam tužna, bezbroj borbi za život čovjek mora proći.
A tek kad nam se naruši zdravlje, zapitamo se gdje smo pogriješili?
Pa istražujemo genetske i uvjetovane uzroke.
Često mislim na Medu Debelog i ljude sa bloga kojih više nema....
Ta agonija i išćekivanje juri mi mislima.
Tri tjedna su na kraju kao tri dana prošla, i nije me bilo briga ni za što, samo sam željela spavati, bez planova o sutra.
Ne, nisam depresivna, samo jako usporena.
Skupljam komadiće lijepih sjećanja, pa i iskrica me dugo držala.
A adrelanin mi proradi kad se sjetim da nema predaje, kao što me utješila moja prijateljica.
Ima još ulja u petrolejki, nije ti još vrijeme da....
Vjerujem da će i to proći, vibriram drugačije.Usporila sam napokon.
A mozak, nek si misli, tko će zadnji ples...
Vizualiziranje mi nikad nije bilo teško, ima li netko viška energije, na udah:)

Zar je svima maca popapala jezik?
Tlakić ok?

Meni nije...još me služi,jezik moj :)
Jesi li ti dobro...ovaj tekst malo baca u bed?
Nedaj se :)

Čitamo se...gledam tekmu.

Oj dovlica,da bed...
Još nije gotovo, borim se sa umom:))
Izgorila na poslu, nadam se da je to.

Tekma, ok
Meni bi pasala neka parodija, komedije su onak.

Ok, uživaj:)

U svemiru svaki entitet ima u sebi srce koje otkucava njegovo individualno vrijeme.......i svakome je izbrojan broj koraka. ...Život je jedan, život je čudo, živi tu ljepotu......

Jab.... volim i ja tebe...čitati :)