HIPOKRIZIJA

prođoše i dvije godine od tog našeg posljednjeg dana. na mojim si rukama, najprije utonula u san, a potom posve otišla. vet branimir bio je tvoj posljednji dom. često onuda prolazim a i ova fotka podsjeća na taj dan, zadnji naš dan. ni danas se nisam oporavila od tvog gubitka. imam pregršt ljubavi iza sebe (brakovi, odgoj djece i dr.), ali tvoja ljubav...naša ljubav bje drugačija, onako kako samo čovjek i pas mogu biti. 13 godina je puno godina i u mom životu. donijela sam te u kuću iz dumovca na rukama...imala si svega tri mjeseca. promijenila si mi život, ti si meni bila puno, ja tebi sve. kažu mi, uzmi drugog psa! nema drugih. glede toga sam ti vjerna, moja sara! ima jedan kutak u mom stanu u kojem su sve slike koje mi znače...djeca kao mala, potom njihova vjenčanja, pa unučica, pa moji muževi, moji roditelji...moja vjenčanja....ali najveća i centralna slika te moje obitelji (izgubljene i aktualne) je upravo ona, moja sara.

večeras smo joj nazdravili ja i jedan njezin dragi čovo, sa željom da trči savskim poljima i pustopoljinama, gdje nas je bilo godinama! a lijepo je nazdraviti čovjeku i prijatelju, lijepim uspomenama i živim ljudima! ona je otišla, mi smo ostali...valjda do slijedeće godišnjice kad ćemo je se sjetit!

sve zivo ima duhovno tijelo ..
tako i to divno stvorenje ..
ja ti to obecajem ..
vjeruj ..

Uffff:-(((

hvala ivane, lijepa je ta utjeha! nako tako i ja zamišljam da je ona otišla negdje na neko lijepo mjesto i da trči...onako kako je trčala za života! bio je to prekrasan lovački pas (križanka istarskog gonita i pointera) s kojim sam dijelila život. nije bilo dana da nismo bile negdje u šumi, parku...nije bilo mog godišnjeg odmora i odlaska na more ili neki izlet da ona nije išla samnom. bile smo baš nerazdvojni drugari! a ovo srčeno na vrh glave valjda govori koliko je bila velika ta njezina ljubav! a njuškica roza i uvijek vlažna...pjegice po svuda po tijelu. ali, kad je zalajala, skočila...bio je to i opaki pas koji me čuvao! ja sam se tako sigurnom i zaštićenom osjećala svih tih godina...više nego li kad sam imala svoja dva-tri muškarca! otkad je nema, čak ni u svom domu se ne osjećam posve sigurno...zaključavam dvije brave (riglu preko dana), ne otvaram nepoznatima...jer nje više nema! to je taj vjerni prijatelj!

hvala arapo! da teško je to

tipfeleri...nekako...istarski gonič....

Predivna je ! Imale ste lijepe zajednicke godine i to ne blijedi nikada, velika je to ljubav. Vjerujem da je na nekom lijepom mjestu i da uziva.

kužim, i znam, cijeli život sam sa cuckima..jer sam zapravo "dog person"...

hvala una...teško je, ali tak je to u životu! gubimo drage ljude, životinje...ti to najbolje znaš jer si izgubila svoj dom i morala otići daleko!

ha ha donči, znam da si pesoljubica...to su posebni (drugačiji) ljudi! njušimo se kak bi rekli naši najbolji prijatelji! tnx

danas si otišla, jedini moj istinski druže!

ja želim vjerovati i stvarno vjerujem...
da trčkara po nebeskim livadama

a jednog DALEKOG I ŠTO DALJEG DANA... da će te dočekati mašući repom u stilu "ajmo šetati, duuuuuuuuuuuugo se nismo vidjele"

odbijam ijedno drugo vjerovanje. prekrasna je

volim kod pasa te šiljaste "lukave" njuškice. djeluju mi kao mudrijaške i zeznute, a to volim :)

srčeko na čelu? ja mislim da to puno o njoj govori :)))
šaljem joj pusu

i tebi. ne tuguj puno, sve je ovo...privremeno.
:*

dobro jutro i hvala BZ! da, sve je privremeno...ali to sve privremeno.... predugo traje!

a na temu trajanja, a nemogućnosti izbora mogla bih pisati (ko što i jesam)....danima! ali i taj neizbor izgubi smisao u izboru...neću, ne želim...no more! kad bi bar život skončao namah, u trenutku sreće? bilo bi vrijedno življenja, ovako...sve je to otaljavanje uz poneki trenutak sreće.

a ova bara sa ponešto žaba...i moj kreket pomaže ju tkati (da parafraziram cesarića)! ljubavi moja, lijepo je početi jutro s tobom...makar na slici! takva bića čine život podnošljivijim.

Opraštala sam se s nekoliko njih i zaista je svaki put teško, preteško.
Oni tako znaju voljeti, njih se tako lako može zavoljeti.
Upravo volim jednog i znači mi neopisivo puno.
Zato razumijem tvoju tugu.
Ono što mene tješi je da sam im svima pružila maksimalno koliko sam mogla i znala.

hvala semplice!