jube

Nek vjetar te vijori,za let si dušo stvorena!Za zemlju nije,za svijet nije,cvjet što nema korjena!Piše na grobu Tina Ujevića.I onda pomislim da nismo rodbina?!I moja duša leti,lebdi,mira nema ni spokoja.Ona bi da poleti,da se odljepi,da se ne vrati.Ali opet korjeni su duboki,razgranati i još mogu i moram puno toga svijetu dati.I primiti.I boli i radosti i razočarenja.I nježnosti.Dok mi kujemo planove dragi Bog se smije!I neka je!Dao nam je slobodu,a mi je zloupotrebili.Previše se razbahatili.I više ne znamo kako smo počeli,a gdje bi završili.Ukorjenila se duša u glibu našem svagdašnjem.I kad želi poletit,ranjena joj krila.Ne zna više o čemu je snila?!Da je jednom sretna bila?!U spomen na moga Tina........