jube

Napokon je došao!....Naravno,najvažnije je izići iz škole!?☺Naši osmasi veseli,zaigrani,nemirni,možda zaljubljeni,nasmjeseni...Idemo se družiti i nešto lijepo,novo i drugacije dozivjeti...Ponijeli smo skromnu donaciju raznih potrepstina jer oni u komuni Cenacolo zive od milodara....Prvi dojam;mir,tisina,neobičan sklad i ljepota koja osvaja...Ulazimo u malu molitvenu kapelicu,spremni poslusati njihova svjedocanstva...U njoj tri puta dnevno mole krunicu,prvu rano ujutro kao pozdrav novom danu i novom zivotu...Ono sto vidimo su njihova vedra, vesela lica,koja kao da su poslije duge zivotne agonije nova,puna zivota!...Sad vide i nalaze smisao u molitvi i Gospodinu,te njegovoj majci Mariji jer oni su im novi,najbolji prijatelji! ..Nije im problem rano ujutro klecati na hladnom kamenu i moliti krunicu,pridodati svoju osobnu molitvu zahvalnicu za snagu,izdrzljivost u ovom svijetu od sitnih sitnica koje prije nisu ni znali,ni prepoznali..Prvi svjedok priča o svom lijepom životu,puno ljubavi od oba roditelja,ali vlastitim nesigurnostma i kompleksima,koje je rješavao krađama, najviše i najcesce u vlastitoj obitelji,dok konačno nije shvatio da to nema smisla,te se odlučio za Komunu...Drugi,još vedriji i veseliji priča kako je dotakao samo dno dna do 20og rođendana!Tada se obitelj udruzi i moli ga da krene na liječenje,te je u zajednici već 2.5 godine....A sto reci,u ruci nam krunice,njihove rukotvorine....U dusi mir i spokoj....U Bogu je sve lako i moguce......Zato se i ja spokojno predajem u njegove ruke!☺

čudan završetak za jednu zaljubljenu dušicu-zato se I ja spokojno predajem u njegove ruke.-da možda nejdeš u samostan.?oprosti na pitanju-ja što mislim to I kažem.

Na žalost, odrastao sam u takvom okruženju - u ST je tada bilo IN bosti ruke, noge ... okrojelih narkomana bilo je na svakom koraku, a u mom kvartu pogotovo koji je ionako bio zajeban. Gibonni je tom kvartu ( btw i on je iz tog kvarta ) posvetio pjesmu Posoljeni zrak i razlivena tinta ...
Ali opet, nikoga ne treba osuđivati. Svi zastranimo, nekako siđemo s puta koji nam je namijenjen ... treba pomoći i biti tu...

Zivot......kusnje.....ozdravljenje-:))
Ti ljudi imaju snagu u vjeri.....poznam jednog decka, gustam ga slusat kada prica svoje dozivljaje i iskustvo.....bio na samom dnu, heroinu.....sada, zdravog duha i tijela, ozenio se, dijete...uspjesan poslovni covjek...najvaznije, otvoreno prica o tome, aktivan je u udruzi za narkomane.....potice njihovo zaposljavanje.....jako pozitivna prica!